Silent

Kritika Ljudskog Uma

07.07.2016.

Red Room

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=jIBcarAwsjw

 

Nisam pisao u ova doba jako dugo. Možda je do novog dilera, jer ova trava je super. Imam osjećaj da mogu sve, vidim svoju prošlost kristalno jasno. Vidim ženu, tada je bila dosta starija od mene, crne guste kose, crveni karmin, duge crne čarape sa čizom po sredini. Ona pleše, ona me zavodi, dok svaki njen pokret ide uz ritam pjesme koju sam postavio uz ovaj post. Gledam je u oči, gledam je ravno u oči i ispijam svoje piće. Potpuno se prepuštam trenutku, potpuno sam zaluđen njom. Nismo sami, gledaju nas, gledaju nas svi u prostoriji obasjanoj crvenim svjetlom. Moj prvi susret sa striptizetom u baru kod Brke (onaj iz prošlih postova).

 

Mirovao sam, uživao sam u svakom pokretu. Krenula je četveronoške do mene. Puzala je do mene, polako i pri tome me gledala ravno u oči. Kada je došla do mene, skinula je grudnjak, jedna solidna četvorka, ali nije dala da je diram. Počela je da mi otkopčava košulju, dugme po dugme. Grizla je svoju usnu i kada god bih pokušavao da joj se približim ona bi me samo odgurala od sebe. Skinula mi je košulju i prislonila svoje grudi na moja prsa, ljubila mi je vrat polako se spuštajući prema dole. Zatvorio sam oči, prepustio sam joj sve. Osjetio sam njene bradavice i njene usne na svom tijelu. Potpuno mi je pomutila razum. Njen vrele usne nisu propustile ni milimetar mojih prsa. Brzo je otkopčala i svukla farmerkem, polako je prelazila rukom preko njega. Imao sam osjećaj da ako ga stavi usta ja sam završio. Ali nije, samo me dodirivala svojim vrelim usnama oko njega. Bio sam na sedmom nebu. Baš tad je stala okrenula mi leđa i sjela na njega. Vrtila je svojim kukovima, svojom okruglom guzom. Gore dole, tamo vamo. Nije dala da je diram što mi je i pomalo smetalo. Pjesma se polako završavala, okrenula se prema meni i počeli smo se ljubiti dok je svojom guzom vrtila na mome krilu.  

 

Ujela me za usnu, onako krvnički. Kaže da sam ja sad njen, obilježen. Ljudi u prostoriji su aplaudirali, to je sve bio dio predstave. Kako divno sječanje...

06.07.2016.

Doner

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=SyRv0-oPfKE

 

Sretan Vam Hižaslav, da u ljubavi i zdravlju provedete.  Brojim dane do godišnjeg. Skoro dva mjeseca i onda ide pauza. Ovih dana sam opet sebe uhvatio da pretjerujem sa alkoholom. Skoro svaki dan protekle dvije sedmice popijem par čašica viskija. Onako usput da se smirim, da razbistrim misli. Odvrnem zvučnike i pustim Hendrixa. Fascinira me njegova boja glasa i teški zvuci električne gitare. Svake godine barem jednom zapadnem i ciklus Hendrixa. To je za mene period gdje nisam nigdje. Nisam tužan, nisam veseo, samo sam malo pregorio. Kako se posao smanjuje, jer ljudi idu na godišnje i kako se projekti konačno privode kraju meni postaje dosadno jer nemam šta da radim. Maltretiram kolege da mi prebace svoj posao, čisto da se malo zabavim. Razmišljam da odem u Albaniju ove godine. Svi je hvale, a ja dok gledam slike ovih njihovih plaža prva stvar što mi smeta je da nemaju prirodnog hlada. Jedini hlad je suncobran. Međutim čujem samo pozitivne stvari za uslugu i derneke.

 

Nisam nikada bio sa Albankom, malo me stid to priznati jer ne znam ni kako izgledaju i po čemu su specifične. Kažu da Albanke dobro znaju šta hoće i kako će to dobiti, što je po meni jako privlačna odlika žena. Možda upoznam ljubav svog života, samo što bi tu bio problem, jer sam upoznao djevojku koja je strašna. Toliko sam okupiran njom da se pogubim dok pričam sa njom. Duga ravna plava kosa, ima hipnotizirajuće oči, sivo-plave. Duge vitke noge do pupka, dobro dupe, ali je zato slaba na gornjem dijelu. Ima zajebano lice, prava „bad bitch face“. Mogla bi raditi kao domina. Apsolutno nije tip žena koje bi tražio ili pogledao, ali ima nešto što me privlači.

 

Moram je odvesti na najbolji doner u gradu i pitati da li se želi prskati! Joj jesam papak…

 

04.07.2016.

Brko / četvrti dio / kraj

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=C69RtZzKsFE

 

Svi smo mi besmislena prašina zrna, napušteni u beskraju kosmosa, gdje čekamo da umremo od vlastite pohlepe. Mi smo nemoćni pred vratima razumijevanja i prihvaćanja nečeg drugačijeg. Ljubav smo stvorili jer nam je trebala utjeha, vjeru smo stvorili jer nam treba kontrola, a život smo oduzeli jer nismo shvatili šta smo uradili utjehom i kontrolom. Dokučiti vječnost je jedina alternativa božjeg u nama. Mi smo ti koji odlučujemo i koji sebe osuđujemo.

 

1 000 000, milion ljudi u Bosni bez srednje škole. Dobili smo potvrdu zašto toliko ljudi bježi bogu i zašto vjera odlučuje, dobili smo potvrdu zašto Tobe Jarabi napuni Zetru i zašto se 20 godina biraju isti političari. Ljudi bez škole i bez shvatanja i razumijevanja vladaju kao u starim vremenima. Bježite djeco odavde, bježite daleko…

 

Da završim priču od prošlog puta. Sjedio sam ukopan u stolicu, muž je napustio prostoriju, a ona je kleknula gledajući me ravno u oči. Lagano je jednom rukom prelazila preko mojih bedara i polako otkopčala moje farmerke. Hipnotizirala me pogledom, nisam je moga prestati gledati. Skinula mi je farmerke i gaće, uzela je moje ruke i stavila sebi na grudi.

 

Sviđa ti se?

 

Jako.

 

Spustila je glavu između mojih nogu. Nije mi puno trebalo, možda minuta, dvije. Usta su joj bila vrela i iskreno nikada od tada nisam dobio takav felacijo. Rekla mi je nešto što mi od tada ni do tada nijedna nije rekla. Gledaj me ravno u oči dok svršavaš po meni. Držala ga je čvrsto sa obje ruke i ubrzavala dok nisam dostigao vrhunac. Dah mi je zastao na par sekundi i nisam mogao progovoriti. Ona se počela smijati, upitala je da li sam dobro. Trebalo mi je par sekundi da skontam šta sam uradio, toliko sam jako svršio da sam je cijelu ulijepio. Ona je umirala od smjeha dok je ustajala da ode po peškir da se obriše.

 

Vidim pravo ti dobro bilo, jel te stid?

 

Šefice, ne znam da će mi ikada tako dobro biti.

 

Hoćeš nam se slijedeći put pridružiti u krevetu?

 

Pokušat ću.

 

Samo nemoj ovako brzo završiti, završi kući par puta pa dođi kod nas, mi volimo kada dugo traje.

 

Apsolutno šefice.

 

Hajmo sada jesti, mislim da čujem muža kako stavlja tanjire.

 

Mogu Vam reći da mi je drago što sam Vam ovo ispričao, smatram da ste dio mene i da trebate znati sve o meni, kao što sam Vam do sada sve pričao i kao što ću i u budućnosti raditi. Bilo mi je prvi put da ovako nešto u vrhuncu svoje mladosti probam, ostavilo je traga u meni i možda više nikada neće biti kao prvi put, ali bilo je susreta koji su bili jako blizu ovome. Sa ovim parom sam iskusio još par stvari koje ću Vam pričati, a Šefica je kraljica, kraljica moje požude, Šefica me naučila dosta toga i jako sam zahvalan i ponosan što sam imao priliku da učim od najboljih.

30.06.2016.

Brko / treći dio

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=b3u-7AG6gaU

 

Sinoć sam prošetao gradom. Nisam to odavno uradio. Pravo sa posla, košulja, sako, farmerke, starke i slušalice u ušima. Oko 22:00 sam bi u gradu. Korak po korak, nigdje nisam žurio, uživao sam u svakom milimetru grada, posmatrao svaku boju iz drugog ugla. Kao da sam prvi put u Sarajevu, kao da sve prvi put vidim. Divio sam se stvarima koje nisam ni primijetio prije. Nisam obraćao pažnju na te silne detalje i ljepote koje ovaj grad pruža. Pomalo sam i tužan bio jer od silnih gradskih dama, samo su dvije nosile sandale na visoku štiklu. Šetnja se isplatila, duša mi se opila i spavao sam sinoć kao beba.

 

Danas nam objavljuju popise stada i kretanje ovaca po državi. Važno je biti Booošnjooook, Srbin i Hoooorvat. Gledam Engleze kako se pate što su im presudili malograđani i seljaci pa izglasali Brexit. Kontam se u glavi, sad vidite kako je nama kada nas preglasaju ljudi sa 4 razreda osnovne. Strah je zaista opijum za mase, ljudi su ionako dovoljno retardirani da vjeruju da nismo sletili na mjesec tako da će povjerovati kada kažem da letim.

 

Nego, da ja nastavim prošli post. Pričali smo skoro dva sata tu veće i bračni par je pokazao interesovanje. Zbijali smo šale sa Brkom i popili dvije flaše bijelog vina. Pozvali su me kući. Oni su bili srednja stalež, nisu imali djece, u braku su već 9 godina, a swinganjem su se počeli baviti iz znatiželje. Užasno su obzirni i pažljivi. Stavili su mi fotelju sa pogledom na njihov bračni krevet. Pored je bio mali stolić sa dimljenim lososom, maslinama i brusketama. Kao što ste već pretpostavili, više sam gledao u hranu nego njih. Zavalio sam se u fotelju a oni su počeli sa laganim skidanjem i maženjem. Poseban je osjećaj gledati nekoga kako vodi ljubav. To je bio potpuno normalan čin. Niko se nije stidio, nisu obraćali pažnju na mene, a ja sam uživao u svakom sočnom detalju. Tek sam u tom trenutku primijetio koliko su oboje bili zgodni. Njene grudi su salutirale i gledale njega ravno u oči. Rijetko se vidi tako čvrste i nabrekle grudi u tim godinama kod žene, ali je za svaku pohvalu.

 

Isprobali su razne pozicije, ali mi se najviše dojmilo dok mu je sjedila u krilu, ta njihova blizina, ljubav, strast kao i njeni lagani i spori pokreti guzom su bili naprosto hipnotizirajući. Uživanje u svakom pokretu i dodiru, zaista je impresivno gledati uživo. Tek sam kasnije prokljuvio da su pokušavali da svrše zajedno, ali nisu uspjeli jer je njemu duže trebalo. Okrenuli su se prema meni kada su završili i pitali šta je samnom, a ja onako zbunjeno, šta će biti?

 

Nisi se dirao, nisi ništa radio.


Šta ću stid me, još ne kontam kako stvari treba da idu.


Pa jel ti se svidjeli to što si vidio?


Jako.


Miče li se šta među tvojim nogama?


Previše je kruto da se miče.


Hoćeš da ti pomognem?


Nije ni stigla pitati do kraja, on je ustao sa kreveta i rekao, da se ide tuširati, njoj je namigao i rekao nemoj ga pitati, vidiš da mu pucaju farmerke, završi ga pa idemo jesti.


Ja sam nepomično sjedio na fotelji…

22.06.2016.

Brko / drugi dio

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=V1bFr2SWP1I

 

Taj posebni trenutak kada stane vrijeme. Sve uspori i ja odletim u drugu dimenziju. Cijelo tijelo se naježi a suza samo što ne krene. U tom trenutku sam iznad svega, u tom trenutku sam neko drugi. Ponekad je potrebna droga, a ponekad to dođe onako samo od sebe. Obnovi mi tijelo i duh. Posebni osjećaj kada čujem dobru pjesmu i zvuk gitare koji pokrene stara sjećanja u meni. Ne može me dodirnuti stres, ne mogu mi prići ružne riječi. Muzika je raj za mene, muzika je nešto što ne mogu opisati i dočarati. Muzika je jedino biće koje me može odvesti na drugi svijet i vratiti potpuno obnovljenog.

 

Da nastavim onaj tekst od prošli put. Trebalo je oko tri sedmice da uganjam sve papire i završim testove. Kada sam završio nazvao sam brku. Brko mislio da sam pobjegao i da mu se neću više javiti. Napao me što nisam došao barem na neko piće. Trebao sam da se družim sa parovima, da se upoznamo. Ne može tek tako brzinski ugovaranje. Tu noć mu je trebao stići par iz Skoplja. Srednjih godina, bili su zainteresovani da me upoznaju jer je brko poslao slike mene.

 

Kada mi je to rekao noge su mi se odsjekle. Panika je pokucala na vrata. Šta ću obući, moram se obrijati, moram se srediti!? Kao žena pred sastanak. Nisam tada imao novca za skupog odijela, a nekako sam i mislio da malo pretjerujem sa odijelom. Odlučio sam se za leviske, stareke i crnu usku majicu kratkih rukava na v izrez. Valjda neću izgledati gej. Toliko me je trema pucala da sam zaboravio da jedem. Došao sam malo ranije nego što je to bilo dogovoreno. Morao sam malo popiti da se smirim. Brko je crkavao od smjeha kako su mi ruke drhtale. Ali već nakon tri čašice viskija sam se smirio.

 

Par je stigao na vrijeme, ona je nosila usku crvenu haljinu i visoke štikle na špic, brineta srednjih godina, recimo da je imala 40, jako dobre građe, onako sportski tip. Imale je blago lice, nikada ne bih rekao da se bavi swinganjem, previše izgleda normalno. Došla je sa svojim mužem,  moje visine, kratke plave kose i plavih očiju. Bio je građen kao Apolon, sa mišićima na sve strane, što me pomalo postidilo jer nisam bio ni blizu tako građen a puno sam mlađi. Imao je dosta oštar pogled, pa sam izbjegavao da ga pogledam direktno u oči.

 

Bili su potpuno različiti. On je pretežno šutio, ponekad dobacio neki komentar, dok je ona bila iskrena i otvorena. Započela je razgovor tako što me upitala čime se bavim i koliki mi je, što je malo prelomilo led.

10.06.2016.

Brko / Prvi dio

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=vasOOy1B17I

 

Mislim da sam već jednom davno postavljao ovu muzičarku koja fenomenalno svira gitaru i pjeva. Ja je preporučujem, u više navrata sam pokušao da je nešto upitam, ali kada god bih rekao „jebo bih te nešto pitat“ ona se samo nasmije i okrene. Neki pričaju da na njenim spotovima viđaju gitaru, ali ja gitaru ne vidim, čujem neku muziku, ali gitaru još nisam vidio na spotovima. Čini mi se da jako dobro svira, možda bih i ugledao gitaru da ne gledam cijelo vrijeme u njene oči. Zaljubio sam se kada sam poslušao jednu od svojih najdražih pjesama u njenoj izvedbi

 

https://www.youtube.com/watch?v=F6DusvaRmyY

 

Ali dosta nje, ovih dana sam pričao sa jednom blogerkom o par stvari koje smo volili vidjeti u krevetu. U par navrata se potegla tema o swinganju, što me je podsjetilo na jedno staro iskustvo. To je bilo malo prije nego što će mi se život promijeniti. Bio sam u Sloveniji, već sam o tome pričao. Radio na projektu dosta dugo. Međutim uvijek su me zanimali njihovi swingerski barovi, kao i ljudi koji se time bave. Pošto mi je bilo dosadno, jer sam manje-više samo radio, nisam imao drugu zabavu niti neke prijatelje, stupio sam u kontakt sa jednim gazdom poznatog swingerskog kluba.

 

Izrazio sam želju i pozvao me na piće u klub da se bliže upoznamo. Naravno ulaz se debelo plaćao, plus što sam ja morao duplo platiti jer dolazim bez partnera. Potpuno normalna kuća, ništa posebno, više kao hotelske prostorije uređeno. On debeo, niži od mene, ćelave glave i dugih brkova. Veselog lica, dočekao me sa osmjehom. Pričali smo o tome kako moram donijeti nalaz od doktora da nemam nikakvih spolnih bolesti, kao i da se moram uslikati jer ima parova koji vole u troje i koji traže ljude koji su željni da ih gledaju ili da učestvuju u samom činu. Bio sam mlad i sve mi je to izgledalo ludo. Htio sam da probam, htio sam da okusim, što više sam pričao sa njim više mi se budila želja, ali pomalo i strah da se ne obrukam pred ljudima. Taj dan kada smo se našli nije bilo parova koji su se zakazali, pa mi je rekao slijedeći datum kada da dođem, pa će vidjeti šta može učiniti za mene. Do tad sam morao da nabavim nalaz i psihički se pripremim.

08.06.2016.

Sevap

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=lDpnjE1LUvE

 

Došao je i taj famozni period godine gdje se spaja ramazan i godišnji odmor. Period od kojeg očekujem da ću se odmoriti, ali me posao dodatno davi jer se projekat mora završiti do bajrama. Predajem sad u dvije smjene, većini odgovara u jutarnjim satima pa sam ih morao razmještati po religiji u grupe. Nisu mi jasni oni koji kao ne žele edukaciju jer poste. Kao ne mogu se skoncentrisati jer poste. Zar nije po islamu pero teže od svega ostalog? Onaj koji ući njemu ide veći sevap. Kod boga su draži učenjaci nego postaši. Barem je bilo u moje vrijeme tako, možda su hodže promijenile, možda je bog naknadno šapnuo drugačije ili možda ti što poste blage nemaju šta rade?

 

Vidim sad sve što su bile nevine ko goblen, poste i postaju pravi muslimani. Kao ono ok je jebati se cijelu godinu/varati partnera i uživati u alkoholu ali kad ramazan nastupi onda je pauza da se operu od grijeha i pripreme za slijedeću rundu grijeha. Super mi je kad vidim poznanike na socijalnim mrežama koji se ubiju od alkohola prije ramazana da bi mogli ispostiti do kraja bez alkohola. Po meni su još gori oni koji prespavaju od sehura do iftara, kao oni preposte to sve po pravilu. Odu na teraviju i opet spavanje. Stvarno mi vjernici nisu jasni. Ispade da jedino oni bradati radikali obavljaju vjeru po pravilu, a ovi ostali čisto onako da budu viđeni i da se mogu pravdati pred bogom da su „pokušali.

 

Helem, njima njihovo, meni moje. Ovih dana sam se zarazio restoranom Mala kuhinja u Sarajevu. Znači to je strašno kako je dobro. Daleko najbolji tuna steak i biftek u gradu. Dobio sam dodatne tri kile zbog njih. Neću ni da pričam o povrću na grilu koji je sam od sebe grijeh. Jedino krompiriči nisu čemu ali mogu proći. Dosta dugo mi je društvo preporučivalo Malu kuhinju ali mi bilo mrsko otići, zato kad sam otišao, ne izlazim.

 

Još malo i projekti su završeni do bajrama i vraćam se u punom grješničkom duhu, onako kako me poznajete i volite. Čitam vas, vjerovali ili ne na svakoj pauzi što imam.

18.05.2016.

Vi

Biti ranjiv je tvoje pravo i iskreno lice. Biti ranjiv je vrlo važno jer istinska ekspresija tvog ličnog bića. To je ona strana vas koja nema zaštitu. Svi su ranjivi, svi smo osjećajni, isprepadani, potišteni, uvrnuti i pomalo drugačiji. To smo mi. Vidim svijet kao veoma prljav i bolan, beskonačni put prema smrti. Većina ljudi kada vidi moje oči misle da sam tužan, osuđuju me i sa osmjehom gaze.

 

Na kraju je sve to dio mene, na kraju smo svi mi dio paradoksa života. Na kraju smo svi mi isti, nastali od par mutiranih ćelija. Jedinstvo svijeta u kojem dijelimo svaki dio sebe sa prirodom i zemljom na kojoj hodamo. Ne možemo odbaciti opipljive dokaze, ne možemo odbaciti da je ova trava, pas, drvo, voda, buba dio nas jer dijelom svoj DNK sa njima.

 

Moramo naučiti sebe cijeniti, uživati čak i u neudobnom osjećaju kojem nam društvo daruje. To je energija. Ne razumijemo mnogo toga, ali smo dio svakog. Energija stalnih čestica koje svi mi osjetimo i koje nas prate. Gledajte u osmjeh, gledajte u iskren osmjeh na licu i čvrst zagrljaj. Svaki trenutak, pa makar i onaj najmanji zadržimo u našim srcima i podarimo svijetu mir.

 

Znam da ste zaboravili, ali vama kao i svima nama, je dozvoljeno da oprostimo sebi. Da razgovaramo sami sa sobom, ne sa bogom, ne sa prijateljem, jer samo smo mi ti koji opraštamo, mi smo zaista ti koji su milostivi. Ne osuđujte druge, cijenite druge, cijenite njih, jer bez njih ne bi bilo Vas.

 

Cijenite sebe.

 

Ja se izvinjavam što nisam dugo pisao. Prolazim kroz težak period. Kroz dosta problema koji su me morali stići. Ovaj post nisam počeo sa pjesmom. Ali ću ga završiti sa genijalcem koji mi pomaže u teškom periodu. Čovjek je genije, ali će te ga shvatiti tek kada sebe naučite da ga u startu ne osuđujete… jedini način da živimo slobodno je da naučimo da ne osuđujemo...

 

https://www.youtube.com/watch?v=Y7rXlbHtcqM

08.04.2016.

Frankfurt prvi dio

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=jIBcarAwsjw

 

Prijao mi je odmor. Put nije bio naporan, prijatelj me dočekao i vodao po Frankfurtu. Volim Švabe, volim njihovu kulturu, njihov rad, trud i zalaganje. Fascinira me kada radim sa Nijemcima i kada cijeli dan provedemo u kancelariji da bi se projekat što prije uradio. Činjenica jeste da nisu sve švabe takve. Ima i onih koji gube dane kao i mi, ali zato oni što rade, zaista rade. Najljepši dio po meni Frankfurta je „RomerBerg“ i „OpernPlatz“. Zaista predivno i ako se nađete u blizini obiđite i „Bootshaus Dreyer“. Prijatelj mi živi još od prije rata. Otac mu je bio lopov i kada su ga uhvatili samo su ga deportovali iz Jugoslavije u Njemačku. Kažu mi da je takav običaj bio sa lopovima. Ti isti lopovi se vračali u Jugu i investirali taj „ukradeni“ novac u svoju državu. Ne znam koliko tu ima istine, ali ću mu povjerovati.

 

Hrana kao hrana nije neka. On je htio da me voda po „balkanskim“ birtijama a ja sam uredno odbio. Nije mu bilo jasno kako ja balkanac ne volim svoju kulturu, tako da sam proveo pola dana objašnjavajući mu zašto ne volim. Uživali smo u Njemačkom pivu koje uvijek više preferiram u odnosu na druga piva. U petak navečer me odveo u svoj bordel, da vidim i da mu kao ja budem kritičar, drž ne daj. Bio sam malo razočaran, pričao mi je prije, da je to više elitni bordel i da tu ima svega za višu klasu, međutim bordel je izgledao kao iz filmova starog Njemačkog DDR.a. Djevojke su sve bile Ukrajinke i jedna iz Malezije (blage nemam kako dođe do nje). Nisu ni lijepe ni ružne, izgledaju premoreno i kao da su tu na silu. Ukupno ih ima 11, a u zgradi ima 25 soba. Reko da ti ne fali još djevojaka? Kaže da su ove samo privremeno tu i da prave tek trebaju stići u subotu navečer. A po čemu ove nisu prave? Ove su kao iznajmljene iz drugog bordela zato i izgledaju tako umorne.

 

Pa bolan gdje će ti duša. Ih, moj ti, one dobro obavljaju svoj posao. Klijenti se ne bune a staž i plata je uredno plaćeno, to što one hoće više novca pa se prijavljuju na dvije smjene to je do njih. Kaže da više zaradi sa homoseksualcima, jer dosta njih dolazi iz Danske a više naplaćuju. Prošli bordel koji je držao je postao pravo popularan zbog muških koje su uostalom i žene iznajmljivale. Međutim, nije to kao bio njegov fah pa se prebacio na staru dobru varijantu (propalo mu u prevodu, nego neće da kaže). Sad ponekad iznajmi muške za žene ali to je kao plaćeno ispod stola na crno.

 

Hoće da uvede novitet, jer poneki klijenti i klijentice traže snimak sexa, tako da će biti kamere u svakoj sobi na više mjesta da se uhvati svaki kadar. Svjestan je da se mora renovirati što će krenuti početkom juna.

31.03.2016.

Drustvo

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=5AVOpNR2PIs

 

Kada počne ova pjesma na radiju ja zaustavim auto. Kada je vidim na TV.u, moram da sjednem. Sve stane samo da se presluša savršenstvo. Nisam je odavno nigdje čuo, jučer na radio Sarajevo, skrenem sa strane i nema me. Dok sam tako stajao i gledao u prostranstva kontejnera u mojoj neposrednoj blizini ugledam dijete koje nosi plastičnu stolicu i stavlja je ispred kontejnera, zatim se penje na stolicu da bi rovilo po kontejneru. Nisam oklijevao ni razmišljao u tom trenutku, izašao sam iz auta i pitao dijete da li mu mogu nekako novčano pomoći. Slatka mala curica, zift crne čupave kratke kose i svijetlo plavih očiju. Divne slatke okice na prljavom licu. Odgovorila je suznih očiju da ne treba jer će ona prodati par kutija što je našla. Tu se ja suzdržavam da ne zaplačem, ujedem se za jezik i istresem sve para što imam njoj u ruke. Na trenutak je stala, nije znala šta da kaže, onda se nasmiješila i rekla „ne treba mi ovoliko para“.

 

To je ta razlika. To je taj mentalni sklop koji nam treba kod omladine koja je gladna a ima sve što poželi. Ogromna razlika između onih koji nemaju i onih koji imaju. Oni koji nemaju traže od boga da riješi njihovu nepravdu i redovno posjećuju bogomolje, dok ovi što imaju jedva čekaju da se udalje od onih koji nemaju, a svi zaboravljamo da smo od krvi i mesa, svi smo isti ma koliko novca imali u novčaniku. Svi smo jedno, nastali od istih atoma kao i ova planeta zemlja.

 

Družim se sa dosta „bogatom omladinom“ zapadnog i domaćeg svijeta. Jedina njihova tegoba je da se „pronađu“, da putuju i kroz provod shvate šta žele od svog života. Njihov glavni životni problem je koliko će partnera imati i da li će ih ljubav dotaći. Sa druge strane, kada pogledam svoju mahalu i svoje okruženje, glavna je tegoba da li će biti dovoljno drva za zime. Dva različita svijeta koja nikada neće naći međusobno razumijevanju. Tužno, zaista tužno jer nisu tako različiti.

 

Ja odoh pratiti presudu Šešelju, ako još neko želi, ovdje je LIVE link https://www.youtube.com/watch?v=SxC8DttGWmU


Stariji postovi