Silent

Kritika Ljudskog Uma

13.10.2016.

Oplakao sam... hahahahahahah

12.10.2016.

Boris Dežulović: Lako je ateistima

Lako je ateistima. Ateisti su odlučili da nema Boga, sva su Njegova prava i obaveze jednostavno prenijeli na čovjeka, i sve su njihove moralne i etičke dileme samo ljudske.


Po njima, recimo, žena ima pravo odlučivati o svome tijelu kao da je njeno. Pred traumatičnom odlukom o nastavku trudnoće ona može popričati s mužem i posavjetovati se s najboljom prijateljicom, može i s majkom i sa kolumnisticom ženske revije, i s liječnikom i s psihologom, može i sa župnikom i sa studentskim kapelanom ako hoće, ali odluka na kraju može, hoće i smije biti samo njena. Prepustili su tako odluku ženi, i što se njih tiče to je gotova stvar, slučaj riješen, idemo dalje, što ćemo s homoseksualcima?


Lako je ateistima.


Njihove su dileme samo moralne i etičke, nemaju oni drugih pitanja i potpitanja, ateisti sve riješe onim, kako se zovu, dokazima i činjenicama, takozvano ljudsko pravo njima je apsolutno i bez iznimke. Dočim, vjernicima se tek tada otvara cijeli svemir upitnika.


Vjernici, recimo, vjeruju da je sve na svijetu i u čovjeku od Boga, od Boga da je i život i smrt, sve da je volja Njegova, kako na nebu tako i na zemlji, pa tako da je od Njega volje Njegove i svaki život začet u ženskoj utrobi, i da je taj život – slava Ocu, gdje čuo i ne čuo – od prvoga trenutka kad se spermatozoid mužjaka vođen Njegovom nevidljivom rukom zabije u jajnu stanicu ženke. Ako je tako, a tako je, nije na čovjeku, a kamoli na ženi, da taj život prekida, jer to je izravna intervencija u Božji plan i naum, ili – ako je ljudima tako lakše – ubojstvo.


Da su, eto, vjernici poput ateista, tu bi oni završili, pobačaj je ubojstvo i gotova stvar, slučaj riješen, idemo dalje, što ćemo s pederima?


Za razliku od tvrdih i zadrtih ateista, međutim, vjernicima se tek tada nad glavama rastvori onaj svemir upitnika, pa im zuje oko glava poput muha: što, na primjer, ako je zametak u ženinoj utrobi plod silovanja, što ako je i sama majka malodobno dijete, što ako je jasno da će se roditi kao dijete s teškim deformitetom i bez šanse za ikakav, a kamoli dostojanstven život, što ako nastavak trudnoće izravno ugrožava majčin život, što ako dijete izvjesno neće preživjeti porođaj, što ako ga neće preživjeti ni dijete ni majka? I eto pukotina u moralnom i etičkom zakonu vjernika, jer oni su osjećajni i empatični ljudi, spremni na milosrdne ustupke. Eto odjednom iznimke u čvrstom stavu da je život od začeća Božji, svet i nepovrediv.


Nije li dirljiva pažnja i briga vjernika?


Niste čuli za takvu popustljivost kod militantnih ateista, kod kojih žena ima apsolutno pravo na svoje tijelo bez ijedne i ikakve iznimke, i koja po njima to pravo ima čak i onda kad već ima, štajaznam, četiri kćerke, muž čeka sina, a testovi enzima u krvnoj plazmi pokažu da će biti muško. Žena po njima ima pravo izbora sve i kad bi se na prvom ultrazvuku jasno vidjela, recimo, slova INRI, i kad bi bilo izvjesno da u sebi nosi samog Mesiju, Sina Božjeg.


To je zato što su ateisti bezbožna, jednolična bića, čija su načela bez pukotina, ravna poput Zemljine ploče. Dočim su vjernici, recimo, najmanje dvolični.


Ako je, naime, sve na svijetu i u čovjeku od Boga, ako je od Boga i život i smrt, ako je sve volja Njegova, kako na nebu tako i na zemlji, pa tako da i svaki život začet u ženskoj utrobi, i ako je taj život – slava Ocu, gdje čuo i ne čuo – od prvoga trenutka kad se spermatozoid mužjaka vođen Njegovom nevidljivom rukom zabije u jajnu stanicu ženke, ako nije na čovjeku, a kamoli na ženi, da taj život prekida, jer je to izravna intervencija u Božji plan i naum – ili, ako je ljudima tako lakše, ubojstvo – kako to da nije ubojstvo i pobačaj ploda začetog silovanjem?


Odnosno – ako je ubojstvo, a izvjesno jest – kako je to ubojstvo dopušteno?


Plod začet silovanjem sasvim sigurno nije kriv što mu je majka nosila izazovnu crvenu minicu i duboki dekolte, pa se takva skitala gradom u gluho doba večeri, niti je kriv što mu je otac, nezaposleni, neuračunljivi i dotad nekažnjavani branitelj, te večeri malo više popio, pa tako neubrojiv djevojčino otimanje i vrištanje protumačio kao ljubavnu strast. Plod tog nesporazuma – nazovite ga silovanjem ili kako hoćete – ni na ultrazvuku ni u Božjem nacrtu ne razlikuje se od ostalih začetih života, pa ispada da ga je dopušteno ubiti samo zato što ga razmažena kurvica u crvenoj minici ne želi, ni zbog čega drugog. Ako smo, međutim, njoj dopustili abortus neželjenog zametka, zašto isto ne dopuštamo i ostalim kurvicama koje ne žele roditi?


Zašto ubojstvo ne dopuštamo svim ženama koje iz bilo kojeg pogrešnog razloga ne žele roditi, a dopuštamo, recimo, desetogodišnjoj žrtvi pedofila, ili kako se već zove čovjek nerazvijena osjećaja za procjenu starosti žene? Nije li preuzetno već i kad se desetogodišnja djevojčica tovari jednakim pravom na planiranje vlastitog života kao i zrela dvadesetogodišnja kurvica, a kamoli kad se to pravo i taj plan oduzimaju Stvoritelju svega živog?


Ako je Bog tako htio, ako On hoće i kad netko umre i kad se netko rodi, onda je sasvim sigurno imao svoje razloge i one večeri kad je kurvica u crvenoj minici ušla u kafić kraj kladionice, i kad je djevojčica na putu kući kroz park prošla baš kad i onaj čovjek što je minutu prije bio u slastičarnici preko puta – iste dakle planove kakve je imao sa svakim i bilo kojim drugim začetim životom. Zašto je Bog htio da život tako počne, mi ne znamo, ali ako su nam nedokučivi putovi Gospodnji i ako ih nama nije dano znati, kako nam je onda i tko to dao odlučiti umjesto Njega, i praviti iznimku tamo gdje je On ne pravi?


Božji je plan, uostalom, i kad se plod začne s teškom bolešću ili deformacijom, On dijeli šanse, a ne čovjek – kamoli žena – i nije, niti na njima smije biti da odlučuju umjesto Njega. Da je Bog htio drugačije, da je htio da se nerođeno dijete ne rodi, uredio bi to kao nesretni slučaj, spontani pobačaj, kao što to uostalom svakodnevno radi sa rođenima.


Što je, uostalom, neizlječiva bolest ili teška deformacija? Hoće li vjernica smjeti pobaciti, hoće li joj vjernici moći to dopustiti i kad se jednog dana na testovima enzima krvne plazme bude moglo vidjeti hoće li dijete biti homoseksualac, ili lezbijka, ili ateist, ili feministica? Ako će pak porođaj ugroziti život majke, ili čak sasvim izvjesno prouzročiti njenu smrt, pa ćemo zbog toga dopustiti pobačaj – tko nam daje pravo između dva života izabrati majčin, ako je Bog htio obrnuto?


Milijun upitnika, kako vidite, poput roja mušica zuji oko glave takozvanog milosrdnog vjernika. Takozvani milosrdni vjernik, naime – za razliku od pravog – sumnja u Boga. Sumnja u njegov plan s curom u crvenoj minici i onom djevojčicom iz parka, sumnja u njegov plan s plodom začetim bez udova, i majkom osuđenom na smrt pri porođaju. A čovjek koji sumnja u Božji plan nije vjernik. Svakako se on može zvati i prezivati, može biti i ministar i biskup i sâm papa, ali vjernikom se zvati i vjernikom biti ne može.


Milijun pitanja, kako vidite, poput roja mušica zuji oko glave takozvanog milosrdnog vjernika, dok oko glave pravog vjernika nema nijedne. Pravi vjernik nema sumnji i potpitanja, za njega je sve na svijetu i u čovjeku od Boga, od Boga je i život i smrt, sve je volja Njegova, kako na nebu tako i na zemlji, od Njega volje Njegove je i svaki život začet u ženskoj utrobi, i svaki je taj život – slava Ocu, gdje čuo i ne čuo – od prvoga trenutka kad se spermatozoid mužjaka vođen Njegovom nevidljivom rukom zabije u jajnu stanicu ženke, pa nije na čovjeku, a kamoli na ženi, da taj život prekida, jer to je izravna intervencija u Božji plan i naum, ili – ako je takozvanim milosrdnim vjernicima tako lakše – ubojstvo. Bez iznimke.


Ako pak vjernik sumnja u Boga zato što je skovao plan s desetogodišnjom djevojčicom i starim pedofilom iz parka, pa dopušta intervenirati u takav nedokučiv put Gospodnji, zašto ne sumnja, recimo, i u Njegov nedokučiv plan s onom nezaposlenom nesretnicom bez zuba i njenim mužem alkoholičarom?


Kao što žena ne može biti malo trudna – da se poslužimo prikladnom prenatalnom prispodobom – već je ili trudna ili nije, tako ne može ni malo pobaciti. Pobačaj ne može ponekad biti ubojstvo, a ponekad milosrđe: ili je ubojstvo ili nije. I sve dok se biskupi, župnici, novinski propovjednici i katolički vigilanti još uvijek više boje žena nego Boga Svemogućeg, pa im dopuštaju abortus samo zato što su malo silovane ili suočene sa smrću, sve dakle dok ne skupe ta zakržljala, sasušena katolička muda i hrabro ne zatraže potpunu i bezuvjetnu zabranu pobačaja, znamo da nemamo posla s pravim vjernicima, već s dvoličnim nevjernicima gorim od ateista.


Jednolični ateisti, jebiga, barem nemaju sumnji oko Boga.


(TIP/tekst peuzet sa portala N1/Autor: Boris Dežulović/Foto: N1)

11.10.2016.

Večeras Zemaljski Muzej 20:00

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=lS-af9Q-zvQ

 

Naprosto divna situacija, vratim se nakon skoro dvije sedmice odsustva i vidim oko desetak poruka blogera vezano za trenutne trolove na blogeru. Svi mene pitaju da li znam ko su oni i odakle dolaze. Jako sam se dugo vremena susretao sa lokalnim maskotama kojima je dosadno pa dolaze na bloger da bi liječili svoje komplekse. Posebno su sada popularni ovi vjerski ratnici.

 

Šta uopšte očekivati od blogera u današnjem stadiju u kakvom jeste? Ljudi sve manje pišu i sve manje čitaju. Oni koji se odluče trpe ponižavanje od okoline. Jako brzo ulete i objave pravo ime, prezime i porijeklo, što se onda kasnije okrene protiv njih. Nažalost se okrene protiv njih. Nažalost danas u svijetu ne samo na blogeru moramo anonimno izraziti svoje pravo mišljenje jer će nam život postati nemoguć u okolini u kojoj se nalazimo. Razne osude, razna ugnjetavanja, izolacija, ponižavanja sve u korist liječenja kompleksa onih koji smatraju da su božja pravda na ovom svijetu.  

 

Dragi blogeri, zanemarite sve te trolove, zanemarite te ružne komentare, zanemarite da Vam neko remeti kulturu izražavanja. Ustrajte u tome jer ste Vi važniji od svih njih. Malo nas ima i moramo ustrajati ma koliko njih dođe i ma koliko njih pokuša da uvede nemir u naš mali bloger.

 

Izađimo večeras na ulice Sarajeva, ispred Zemaljskog Muzeja u 20:00. Pružimo podršku nepravdi na ulicima Sarajeva. Dva mlada života su nestala zbog trola koji je već odavno trebao da bude u zatvoru.

23.09.2016.

Amin

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=Vh5j7zDpy-4

 

Danas mi je počeo dan sa osmjehom. Jutros u teretani je bila zdrava prepucava dotične gospode. Sve starija generacija, nekih 50 – 60 godina. Jedan je spomenuo riječ „sučim“. Kao sučim si to uradio. Na šta je ovaj drugi poludio.

 

Sučim? Jel fakat Sučim? Oj Alija nebo ti jebem, šta si nam ovo doveo Alija

 

Na šta će ovaj drugi znaš li ti da sam ja fakultet završio.

 

Poserem ti se na fakultet. Da ti Alije nije bilo još bi ti kuhar u vojsci bio.

 

Ih da Alije nije bilo ja bih sada imao platu od 3000 eura i radio kao major u Zagrebu.

 

Bi ti kurac moj radio za 3000 eura, „sučim“ bi ti pomagao dok kuckaš kamenje na otoku. Oj Alija majku ti jebem. Idi ljubi sliku Karadžića jer vam je dozvolio da ŠljEgnete u grad. Svi ste vi isti, bili pacovi prije rata, a sada se busate da ste građani.

 

Mislim, ruku na srce, čovjek je apsolutno u pravu. Većina stanovnika koja je bila intelektualno nadmoćna je uočila gdje ovo sve vodi i zašto se dešava, zato nam je najbolja generacija otišla iz države i ostavila ljudima sa dva zuba u glavi da upravljaju i vode preostali narod. Sa druge strane ti su idioti i odbranili državu pa po nekom nepisanom pravilu imaju pravo da vode istu. Naravno nećemo spomenuti kako vode državu, oni su ipak heroji. Ako me nije dokrajčila JNA, završit će me Allahovi ratnici. Polažem nadu u EU koja će nas valjda pustiti i ograničiti ove „šerijat“ zakone u pripremi, a ako ne uspiju "Canada here i come".

 

Lijep vikend Vam želim, da se lijepo provedete i odmorite, a ja vam bježim sa kolegicom na planinu, poslovno…

22.09.2016.

Drvo

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=GCxDZaWRAvo

 

Možda malo teža tema, ali većina nas je taj dio u svom životu prošla. Većina blogera se zatekla u istim mislima i potezima koje vode prema kraju. Servis blogera je mene spasio, možda ne samo mene nego još njih za koje nikada neću saznati. Par blogera je uspjelo da skrati svoj život samoubistvom. Za njih nije bilo suze, pružene ruke ili trenutka suosjećanja. Kada su htjeli pažnju nisu je dobili i povukli su se u sebe, glumeći kako je sve uredu i kako su se vratili na pravi put. Njihova percepcija života se našla u ćorsokaku, zatvoru.

 

Depresija se može izliječiti. 90% pacijenata uspješno izlijeći depresiju. Depresija je bolest, ma koliko neki od Vas to ne mogu da shvate jer nisu dovoljno educirani. Uz depresiju se javljaju razne vrste anksioznosti i strah, strah od svega. Problem je što mentalne bolesti nemaju brzu dijagnozu. Nije kao kada te boli stomak/glava pa popiješ tabletu i riješiš se problema. Nekada prođe jako dugo vremena dok shvatimo da smo zaista bolesni i potražimo pomoć doktora.

 

Većina depresivnih ljudi ima jako puno prijatelja ali ne govori o svojim poteškoćama, šuti i svakim danom se sve više i više uvlači u rupu iz koje je teško izaći. Nažalost, jedan sam od njih. Moja depresija se pojavila malo prije dijagnoze MSa. Da pojednostavim, depresija je rezultat mijenjanja hemije zbog bolesti u mojoj glavi. Živio sam potpuno drugačiji život i vidio svijet sa druge strane. U jednom trenutku sam zavolio takvo stanje raspoloženja. Uživao u samosažaljenju i mislima o samoubistvu. Sada, nakon dugo vremena i poslije svega toga sam uspio, ali će ta psihička situacija i dalje biti dio mene. Barem jednom mjesečno, ma koliko sam uspješan, nađu me misli od kojih se stidim i koje bi moj život mogle jako brzo završiti.

 

Zašto ovo pišem? Zato što znam da Vas ima još gorih, znam da ste tu, znam da podsvjesno tražite tu ruku koja će Vas potapšati po leđima i reći da je sve uredu. Tu sam za Vas, spreman da Vam pomognem i dam savjet. Lakše je kada imate nekog pored sebe što je isto preživio. Nikada Vas neću osuđivati, a sigurno ću Vas u cijelosti saslušati. Čuvam tajne jako puno blogera i do sada, ponosno mogu reći, pomogao sam mnogo. Većina je sad započela novi život, dalje od bloga, ali mi pošalju poruku tu i tamo kada im život opet krene naopako.
21.09.2016.

Ljubav

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=eFTLKWw542g

 

Danas mnogo bolji dan, mnogo bolja nafaka i jači živci. Htio sam o dosta stvari da pišem ali je to sve nekako izlapilo dok sam našao vremena da pišem. Možda je ovo trenutak gdje trebam skratiti priču u vezi konobarice. Nije se ništa dogodilo, sve je završilo na tome da nema vremena da se viđa u noćnim satima jer mora da radi. Međutim ja se nisam zadovoljio takvim stanjem i došao sam do podatka da ima dijete i da živi sa starim roditeljima. Jedino šta radi je da izdržava sebe, roditelje i pazi svog sina od 3 godine. Otac tog djeteta je nestao kada je saznao da je trudna. Navodno je otišao u Tursku da radi. Nisam njoj rekao da sam to sve saznao, samo je nisam više dosađivao da izlazimo. Prestao sam da zivkam, a kako vidim i ona mene. Veza se jako brzo ugasila. Tako da ću pretpostaviti da je izgubila želju za mene poslije dva sastanka. Možda su je obaveze sahranile, ko će znati. Bilo kako bilo, sve najbolje joj želim.

 

Vidim huškaju se ratovi, diže se panika, a ja samo u glavi kontam, ako se ispali prvi metak ja ću se takvom brzinom odavde ispaliti da metak neće ni stići do svog cilja. Ako me sjećanje ne vara i prošli su izbori isti bili. Nisam bošnjak, ni srbin, ni hrvat, ja sam Bosanac i Hercegovac. Čim on meni počne pričati o prošlom ratu ja njega automatski prestajem slušati. Ne zanima me prošlost stara 20 godina, zanima me budućnost i jebe mi se iz kojeg si nacionalnog sela. Ako hoćeš rat, onda svoju djecu šalji na prvu liniju i pusti normalan narod da živi. Nažalost ta njihova retorika pali kod naših idiota koji su ograničeni ko balkon pa će opet glasati za iste ili za one koji su darovali „lunch pakete“. Ove godine glasam za Našu stranku, jedini su prezentirali plan i program, kao i šta su prošlih godina završili. Jedini su na sve načine u prošlim godinama izašli u susret nacionalistima. Obavještavali su nas šta i kako su radili. Veliki su liberali i ja ću da žrtvujem svoj beznačajni ateistički glas za ono malo ljudi što je ostalo pri pameti.

 

Ne mogu još da shvatim kako se ljudi nisu zasitili, ali onda saznam da 1,7 miliona (skoro 50% stanovništva) ljudi bez srednje škole, a 740.000 bez osnovne i dobijem odgovor zašto se glasa za iste. Tu imamo i odgovor zašto se kod nas broj vjernika povećava i zašto je sve više i više bogomolja.

 

Pametnom dosta.

20.09.2016.

O njemu

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=bhSB8EEnCAM

 

Edmond de Goncourt - "Ako Bog postoji, ateizam je za njega manja uvreda od religije."


Friedrich Nietzsche – „Ne mogu da vjerujem u Boga koji želi da ga hvale sve vrijeme.“

 

Svi smo mi djeca, jedina je razlika u našim igračkama. Ta igračka nekada zna biti moćna ideja protiv zla opozicije. U tom duhu igranja mi gradimo budućnost ili našu propast, sve u zavisnosti kako dobro baratamo istom. Vama sam ateista, bogu sam lojalna opozicija. Smiješna je ta priča ko je šta i na koji način to ispoljava/pokazuje. U enciklopediji riječ „ateist“ potječe od grčkog „athos“. A ta riječ ne znači osobu koja ne vjeruje u Boga, nego usamljenika, osobu koju su bogovi napustili. Što bi značilo da čovjek ovdje, kod nas, nikako ne može biti ateista. Zar nije besmislica moliti zakone svemira da se ponište jer to traži jedna osoba ma koliki vjernik ta osoba bila.

 

Većina ljudi kaže, možete samo istinski razumjeti vjeru kada imate vjeru. Što bi za mene značilo da si bez kritičke sposobnosti, hipnotiziran da vjeruješ u licemjerne fašističke gluposti i da "ja" samo tako mogu shvatiti šta je vjera. Neka hvala. Ali eto, nećemo osuđivati, pustimo da žive, jer oni nas ne puštaju, žele nam glave odsijecati, naše žene u ropstvo bacati i našu djecu regrutovati. Oni su ljudi miroljubive vjere koja ne dozvoljava bilo koga ko se ne ponaša po njihovim pravilima. Incest je dozvoljen ali evolucija nije. Oni nisu od majmuna, oni nisu sisari, mi smo…

 

Kako da živimo u okruženju takvih idiota i vodimo normalan život?  Možda sad tek shvaćam velike heroje koji su imali drugačiji stav i viziju svijeta. Tužno je da u 21 stoljeću ti heroji padaju od mača tupog naroda koji ne zna i neće da nauči. Drago mi je da napredni svijet odbacuje vjeru i drago mi je da idu ka boljem sutra. Nadam se da ćemo jednog dana ostaviti ovaj svijet vjernicima, a mi ćemo otići na drugu planetu dok se oni kolju čiji je bog bolji.

 

Gušim se u ovom vjerskom dijelu svijeta i borit ću se do kraja svog života protiv. Ako ti imaš pravo da mi pričaš koliko je tvoj bog velik, onda i ja imam pravo da ti kažem koliko on ne postoji.

 

„Men never commit evil so fully and joyfully as when they do it for religious convictions.“ - Blaise
20.09.2016.

Way Down We Go

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=nF9Lu9mBJf0

Malo Stepskog Vuka

"Ono što se u meni događa u rijetkim časovima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u filmovima, a u životu smatra ludošću. Ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti zapadnii ljudi, zadovoljni tako sitnim stvarima, u pravu su, onda sam ja kriv, onda sam lud."

 

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time."

 

"Svaki čovjek neminovno postiže ono što je prema svom pravom nagonu prinuđen da traži. Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i umije. Zar to nije duhovito? Naravno da ne žele plivati! Jer rođeni su za tlo, ne za vodu. I naravno da ne žele misliti, jer oni su stvoreni za život, ne za mišljenje! Onaj ko misli, ko od mišljenja pravi glavnu stvar, taj u tome može daleko dostići, ali takvi su tlo zamijenili vodom, a u njoj će se jednom utopiti!"

 

Svako rođenje znači rastanak sa Svemirom, znači ograničavanje, dodavanje još jedne tačke u beskraju, znači bolno ponovno postajanje. Vratiti se u Svemir, poništiti mučeničko postojanje, postati bog, proširiti svoju dušu da bi mogla ponovo da obuhvati Svemir, a ona stvarna nije, već naše misli što nam utjehu njenog postojanja kroje da bi nam lakše bilo umrijeti. Sve je samo iluzija do nas je kako je hranimo.

 

Za kraj https://www.youtube.com/watch?v=VlCZ-DakfyE

19.09.2016.

Šta želiš?

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=aDaOgu2CQtI

 

Što ti želiš? Gdje se vidite?

 

Često u profesionalnom usmjeravanju učenika, dođu k meni sa raznim idejama. Pričaju satima o raznoraznim stvarima u kojima sebe vide. Kažu "mi smo završili fakultet i imamo pojma što želimo učiniti". Tu ja uvijek postavim pitanje: "Što želite učiniti ako novac nije bitan predmet? Na koji način bi ti uživao da ​​trošiš svoj život?"

 

Nažalost kao rezultat naše vrste obrazovnog sistema, mnoštvo studenata kažu dobro, željeli bismo biti slikari, željeli bismo biti pjesnici, željeli bismo biti pisci, ali oni znaju da se ne može zaraditi nikakav novac na taj način. Ponekad neka osoba kaže dobro, ja bih volio živjeti bez pravila života i želim jahati konje. Želi da ide u školu jahanja. Malo me iznenadio, ali sam htio ići do kraja sa njim. Što želiš raditi?

 

Nakon dužeg vremena kada sam zaronio u njegove želje i prohtjeve, jer tek kada dođete sa nekim na taj nivo možete zaista vidjeti gdje njegova ili njena ljubav cvjeta. U takvim trenutcima  pojedinac kaže šta on stvarno želi učiniti. Ja mu kažem da zaboravi na novac, jer ako kažu da je dobivanje novca najvažnija stvar, onda će u svom životu potpuno i temeljito gubiti vrijeme. Radit će te stvari koje Vam se ne sviđaju čisto da bi preživjeli, a to je jako glupo. Bolje je imati kratak život koji je pun onoga što vam se sviđa od dugog života kojeg ste proveli na bijedan način. Jednom se živi, a ako kaže da se mora ženiti ili udavati, ja se osmjehnem i kažem da se ništa u životu ne mora. Život je potpuno vaš i niko i ništa nema pravo da vam mijenja put koji ste izabrali dok god ne narušavate sigurnost i život drugih živih bića oko sebe.

 

I nakon svega, ako to stvarno volite, ono što radite, to ne smeta što je to jahanje ili crtanje, važno je  na kraju u šta se može pretvoriti. Ako si mesar, budi najbolji mesar na svijetu. To je jedini način da postane majstor. A onda ćete biti u mogućnosti da dobijete dobru naknadu za sve što radite. Dakle, u suštini ne brinite previše, okupajte se u hedonizmu onoga što volite.

 

Pogledajte što smo radili, učili smo djecu, pružali edukaciju života istu onakvu kakvu smo mi živjeli, bez napretka uz vjeru u čiku koji to sve gleda i nagrađuje/kažnjava. Čisto onako kako bi mogli opravdati sebe i naći zadovoljstvo u životu odgoja djece tako što odgajamo svoju djecu da rade istu stvar.

 

Restoran nije baš onako dobar kako su pričali, konobare moraš ganjati da naručiš što je po meni veliki minus, nema osmjeha, nema upita da li Vam se svidjelo i sl. Hrana je neka srednja ocjena, bolje da sam joj ja kuhao. Ali eto, zanemarimo to. Bilo mi je jako čudno što je svaki put na moj upit u vezi njenog privatnog života pokušavala da napravi šalu. Sklanjala je pogled u stranu i govorila da nije tako iako znam da laže. Najsimpatičnije mi je bilo kada je krenula da govori kako je najbolja hrana što je ikada jela i kako ona inače izlazi na ovakva mjesta. Malo me ostavila bez teksta kada se bunila protiv paste da nije kuhana, iako je napravljeno savršeno „Al dente“.  Nisam se htio predati, želio sam istinu iz njenih usta, zato sam naručio malo jače vino i strpljivo pijuckao svoju čašu dok sam stalno dosipao njenu. Međutim vješto je i ona svoju čašu pijuckala i govorila da ne smije biti pijana jer ima dosta obaveza poslije. Tu noć nije radila, a znam jer mi je govorila dok smo bili za šankom da većinom ljenčari i puši travu. Nešto krije, ali ću to tek saznati drugi dan.

16.09.2016.

Volim historiju (nastavim priču kako je prošao ručak u ponedjeljak)

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=TLV4_xaYynY

 

Jutros na radiju, na putu do posla, pustiše Jimi Hendrixa. Odvrćem do kraja i gledam ljude kako se ibrete u 15 do 7 ugledavši idiota koji šizi u autu u ranim jutarnjim satima. Prvi joint sam pušio uz ovu pjesmu. Tako me spucalo da sam cijeli dernek tripao da sam jako popularni gitarista koji je pomogao Hendrixu da napiše pjesmu. Puštao sam ovu pjesmu sa ploče jednu 50 puta, tako da su mi zabranili da priđem muzici do daljnjeg. Sjećanja se vraćaju i prisjećam se prvog sexa pod dejstvom trave. Orgazam pojačan deset puta, tako mi je bilo dobro da sam na kraju samo ležao dobrih sat vremena nepomično. Ah…

 

Helem, ovih dana me ubiše postovi po FB o Muhamedu Veliću. Po meni vrhovni seljačina/pastir stoke koja mu se divi, ali eto, nećemo osuđivati stoku nego pastira. Ustvari, hajmo se vratiti nazad kroz historiju i prisjetiti da je Islam nekada bio centar znanja, razvoja i pameti. To je bilo oko 800-1100 godine (možda i griješim, gore dole par godinica). 300 godina slave i veličanja nauke. U Bagdadu u tom periodu je bilo naroda svih rasa i religija. Svi su oni dijelili ideje i spoznaje i tako došli do velikog napretka astronomije, matematike, građevine, agrikulture, medicine itd… Tada su nastale tri poznate riječi Algebra, Algoritam, Arapski brojevi (0-9). Jako veliki skok za nauku i budući svijet koji će svoje temelje graditi upravo na ovim idejama Arapskog svijeta. Ujedinjene vjere i raznih naroda u stvaranju napretka stvorilo je pravu malu utopiju.

 

Ali, šta se desilo, zašto više nije zabilježeno ništa poslije tog doba do dana današnjeg u nauci? Nije zabilježeno zbog tadašnjeg pastira Imama Hamida Al-Ghazalija (1058-1111) koji je spriječio bilo kakav napredak muslimana i islama do dana današnjeg svojim filozofijama kako se treba čovjek u islamu ponašati. Uzeo je iz vjere šta mu odgovara i okrenuo protiv nauke, brojeva i tadašnjih dostignuća. Isto ono što je i St. Augustine uradio katoličanstvu (kako paliti vještice i sl.). Imao je divnu ideju taj islamski Imam, a to je da je manipuliranje brojeva djelo Iblisa/šejtana/sotone. To je bukvalno odsjeklo noge napretku nauci u islamu jer je gospodin dobio političku i kulturološku moć svojim slatkim filozofijama. Zbog toga Islam do dana današnjeg samo dublje i dublje pada, a nadam se da će i ostale religije nestati sa ovog svijeta.

 

Čuvajte se vjernici vaših pastira, nisu Vam kroz vjekove dobro željeli a ništa bolje nije ni dan danas. Ne zaboravite, to Vam želi Ateista :)


Stariji postovi