Silent

Kritika Ljudskog Uma

23.09.2016.

Amin

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=Vh5j7zDpy-4

 

Danas mi je počeo dan sa osmjehom. Jutros u teretani je bila zdrava prepucava dotične gospode. Sve starija generacija, nekih 50 – 60 godina. Jedan je spomenuo riječ „sučim“. Kao sučim si to uradio. Na šta je ovaj drugi poludio.

 

Sučim? Jel fakat Sučim? Oj Alija nebo ti jebem, šta si nam ovo doveo Alija

 

Na šta će ovaj drugi znaš li ti da sam ja fakultet završio.

 

Poserem ti se na fakultet. Da ti Alije nije bilo još bi ti kuhar u vojsci bio.

 

Ih da Alije nije bilo ja bih sada imao platu od 3000 eura i radio kao major u Zagrebu.

 

Bi ti kurac moj radio za 3000 eura, „sučim“ bi ti pomagao dok kuckaš kamenje na otoku. Oj Alija majku ti jebem. Idi ljubi sliku Karadžića jer vam je dozvolio da ŠljEgnete u grad. Svi ste vi isti, bili pacovi prije rata, a sada se busate da ste građani.

 

Mislim, ruku na srce, čovjek je apsolutno u pravu. Većina stanovnika koja je bila intelektualno nadmoćna je uočila gdje ovo sve vodi i zašto se dešava, zato nam je najbolja generacija otišla iz države i ostavila ljudima sa dva zuba u glavi da upravljaju i vode preostali narod. Sa druge strane ti su idioti i odbranili državu pa po nekom nepisanom pravilu imaju pravo da vode istu. Naravno nećemo spomenuti kako vode državu, oni su ipak heroji. Ako me nije dokrajčila JNA, završit će me Allahovi ratnici. Polažem nadu u EU koja će nas valjda pustiti i ograničiti ove „šerijat“ zakone u pripremi, a ako ne uspiju "Canada here i come".

 

Lijep vikend Vam želim, da se lijepo provedete i odmorite, a ja vam bježim sa kolegicom na planinu, poslovno…

22.09.2016.

Drvo

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=GCxDZaWRAvo

 

Možda malo teža tema, ali većina nas je taj dio u svom životu prošla. Većina blogera se zatekla u istim mislima i potezima koje vode prema kraju. Servis blogera je mene spasio, možda ne samo mene nego još njih za koje nikada neću saznati. Par blogera je uspjelo da skrati svoj život samoubistvom. Za njih nije bilo suze, pružene ruke ili trenutka suosjećanja. Kada su htjeli pažnju nisu je dobili i povukli su se u sebe, glumeći kako je sve uredu i kako su se vratili na pravi put. Njihova percepcija života se našla u ćorsokaku, zatvoru.

 

Depresija se može izliječiti. 90% pacijenata uspješno izlijeći depresiju. Depresija je bolest, ma koliko neki od Vas to ne mogu da shvate jer nisu dovoljno educirani. Uz depresiju se javljaju razne vrste anksioznosti i strah, strah od svega. Problem je što mentalne bolesti nemaju brzu dijagnozu. Nije kao kada te boli stomak/glava pa popiješ tabletu i riješiš se problema. Nekada prođe jako dugo vremena dok shvatimo da smo zaista bolesni i potražimo pomoć doktora.

 

Većina depresivnih ljudi ima jako puno prijatelja ali ne govori o svojim poteškoćama, šuti i svakim danom se sve više i više uvlači u rupu iz koje je teško izaći. Nažalost, jedan sam od njih. Moja depresija se pojavila malo prije dijagnoze MSa. Da pojednostavim, depresija je rezultat mijenjanja hemije zbog bolesti u mojoj glavi. Živio sam potpuno drugačiji život i vidio svijet sa druge strane. U jednom trenutku sam zavolio takvo stanje raspoloženja. Uživao u samosažaljenju i mislima o samoubistvu. Sada, nakon dugo vremena i poslije svega toga sam uspio, ali će ta psihička situacija i dalje biti dio mene. Barem jednom mjesečno, ma koliko sam uspješan, nađu me misli od kojih se stidim i koje bi moj život mogle jako brzo završiti.

 

Zašto ovo pišem? Zato što znam da Vas ima još gorih, znam da ste tu, znam da podsvjesno tražite tu ruku koja će Vas potapšati po leđima i reći da je sve uredu. Tu sam za Vas, spreman da Vam pomognem i dam savjet. Lakše je kada imate nekog pored sebe što je isto preživio. Nikada Vas neću osuđivati, a sigurno ću Vas u cijelosti saslušati. Čuvam tajne jako puno blogera i do sada, ponosno mogu reći, pomogao sam mnogo. Većina je sad započela novi život, dalje od bloga, ali mi pošalju poruku tu i tamo kada im život opet krene naopako.
21.09.2016.

Ljubav

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=eFTLKWw542g

 

Danas mnogo bolji dan, mnogo bolja nafaka i jači živci. Htio sam o dosta stvari da pišem ali je to sve nekako izlapilo dok sam našao vremena da pišem. Možda je ovo trenutak gdje trebam skratiti priču u vezi konobarice. Nije se ništa dogodilo, sve je završilo na tome da nema vremena da se viđa u noćnim satima jer mora da radi. Međutim ja se nisam zadovoljio takvim stanjem i došao sam do podatka da ima dijete i da živi sa starim roditeljima. Jedino šta radi je da izdržava sebe, roditelje i pazi svog sina od 3 godine. Otac tog djeteta je nestao kada je saznao da je trudna. Navodno je otišao u Tursku da radi. Nisam njoj rekao da sam to sve saznao, samo je nisam više dosađivao da izlazimo. Prestao sam da zivkam, a kako vidim i ona mene. Veza se jako brzo ugasila. Tako da ću pretpostaviti da je izgubila želju za mene poslije dva sastanka. Možda su je obaveze sahranile, ko će znati. Bilo kako bilo, sve najbolje joj želim.

 

Vidim huškaju se ratovi, diže se panika, a ja samo u glavi kontam, ako se ispali prvi metak ja ću se takvom brzinom odavde ispaliti da metak neće ni stići do svog cilja. Ako me sjećanje ne vara i prošli su izbori isti bili. Nisam bošnjak, ni srbin, ni hrvat, ja sam Bosanac i Hercegovac. Čim on meni počne pričati o prošlom ratu ja njega automatski prestajem slušati. Ne zanima me prošlost stara 20 godina, zanima me budućnost i jebe mi se iz kojeg si nacionalnog sela. Ako hoćeš rat, onda svoju djecu šalji na prvu liniju i pusti normalan narod da živi. Nažalost ta njihova retorika pali kod naših idiota koji su ograničeni ko balkon pa će opet glasati za iste ili za one koji su darovali „lunch pakete“. Ove godine glasam za Našu stranku, jedini su prezentirali plan i program, kao i šta su prošlih godina završili. Jedini su na sve načine u prošlim godinama izašli u susret nacionalistima. Obavještavali su nas šta i kako su radili. Veliki su liberali i ja ću da žrtvujem svoj beznačajni ateistički glas za ono malo ljudi što je ostalo pri pameti.

 

Ne mogu još da shvatim kako se ljudi nisu zasitili, ali onda saznam da 1,7 miliona (skoro 50% stanovništva) ljudi bez srednje škole, a 740.000 bez osnovne i dobijem odgovor zašto se glasa za iste. Tu imamo i odgovor zašto se kod nas broj vjernika povećava i zašto je sve više i više bogomolja.

 

Pametnom dosta.

20.09.2016.

O njemu

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=bhSB8EEnCAM

 

Edmond de Goncourt - "Ako Bog postoji, ateizam je za njega manja uvreda od religije."


Friedrich Nietzsche – „Ne mogu da vjerujem u Boga koji želi da ga hvale sve vrijeme.“

 

Svi smo mi djeca, jedina je razlika u našim igračkama. Ta igračka nekada zna biti moćna ideja protiv zla opozicije. U tom duhu igranja mi gradimo budućnost ili našu propast, sve u zavisnosti kako dobro baratamo istom. Vama sam ateista, bogu sam lojalna opozicija. Smiješna je ta priča ko je šta i na koji način to ispoljava/pokazuje. U enciklopediji riječ „ateist“ potječe od grčkog „athos“. A ta riječ ne znači osobu koja ne vjeruje u Boga, nego usamljenika, osobu koju su bogovi napustili. Što bi značilo da čovjek ovdje, kod nas, nikako ne može biti ateista. Zar nije besmislica moliti zakone svemira da se ponište jer to traži jedna osoba ma koliki vjernik ta osoba bila.

 

Većina ljudi kaže, možete samo istinski razumjeti vjeru kada imate vjeru. Što bi za mene značilo da si bez kritičke sposobnosti, hipnotiziran da vjeruješ u licemjerne fašističke gluposti i da "ja" samo tako mogu shvatiti šta je vjera. Neka hvala. Ali eto, nećemo osuđivati, pustimo da žive, jer oni nas ne puštaju, žele nam glave odsijecati, naše žene u ropstvo bacati i našu djecu regrutovati. Oni su ljudi miroljubive vjere koja ne dozvoljava bilo koga ko se ne ponaša po njihovim pravilima. Incest je dozvoljen ali evolucija nije. Oni nisu od majmuna, oni nisu sisari, mi smo…

 

Kako da živimo u okruženju takvih idiota i vodimo normalan život?  Možda sad tek shvaćam velike heroje koji su imali drugačiji stav i viziju svijeta. Tužno je da u 21 stoljeću ti heroji padaju od mača tupog naroda koji ne zna i neće da nauči. Drago mi je da napredni svijet odbacuje vjeru i drago mi je da idu ka boljem sutra. Nadam se da ćemo jednog dana ostaviti ovaj svijet vjernicima, a mi ćemo otići na drugu planetu dok se oni kolju čiji je bog bolji.

 

Gušim se u ovom vjerskom dijelu svijeta i borit ću se do kraja svog života protiv. Ako ti imaš pravo da mi pričaš koliko je tvoj bog velik, onda i ja imam pravo da ti kažem koliko on ne postoji.

 

„Men never commit evil so fully and joyfully as when they do it for religious convictions.“ - Blaise
20.09.2016.

Way Down We Go

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=nF9Lu9mBJf0

Malo Stepskog Vuka

"Ono što se u meni događa u rijetkim časovima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u filmovima, a u životu smatra ludošću. Ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti zapadnii ljudi, zadovoljni tako sitnim stvarima, u pravu su, onda sam ja kriv, onda sam lud."

 

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time."

 

"Svaki čovjek neminovno postiže ono što je prema svom pravom nagonu prinuđen da traži. Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i umije. Zar to nije duhovito? Naravno da ne žele plivati! Jer rođeni su za tlo, ne za vodu. I naravno da ne žele misliti, jer oni su stvoreni za život, ne za mišljenje! Onaj ko misli, ko od mišljenja pravi glavnu stvar, taj u tome može daleko dostići, ali takvi su tlo zamijenili vodom, a u njoj će se jednom utopiti!"

 

Svako rođenje znači rastanak sa Svemirom, znači ograničavanje, dodavanje još jedne tačke u beskraju, znači bolno ponovno postajanje. Vratiti se u Svemir, poništiti mučeničko postojanje, postati bog, proširiti svoju dušu da bi mogla ponovo da obuhvati Svemir, a ona stvarna nije, već naše misli što nam utjehu njenog postojanja kroje da bi nam lakše bilo umrijeti. Sve je samo iluzija do nas je kako je hranimo.

 

Za kraj https://www.youtube.com/watch?v=VlCZ-DakfyE

19.09.2016.

Šta želiš?

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=aDaOgu2CQtI

 

Što ti želiš? Gdje se vidite?

 

Često u profesionalnom usmjeravanju učenika, dođu k meni sa raznim idejama. Pričaju satima o raznoraznim stvarima u kojima sebe vide. Kažu "mi smo završili fakultet i imamo pojma što želimo učiniti". Tu ja uvijek postavim pitanje: "Što želite učiniti ako novac nije bitan predmet? Na koji način bi ti uživao da ​​trošiš svoj život?"

 

Nažalost kao rezultat naše vrste obrazovnog sistema, mnoštvo studenata kažu dobro, željeli bismo biti slikari, željeli bismo biti pjesnici, željeli bismo biti pisci, ali oni znaju da se ne može zaraditi nikakav novac na taj način. Ponekad neka osoba kaže dobro, ja bih volio živjeti bez pravila života i želim jahati konje. Želi da ide u školu jahanja. Malo me iznenadio, ali sam htio ići do kraja sa njim. Što želiš raditi?

 

Nakon dužeg vremena kada sam zaronio u njegove želje i prohtjeve, jer tek kada dođete sa nekim na taj nivo možete zaista vidjeti gdje njegova ili njena ljubav cvjeta. U takvim trenutcima  pojedinac kaže šta on stvarno želi učiniti. Ja mu kažem da zaboravi na novac, jer ako kažu da je dobivanje novca najvažnija stvar, onda će u svom životu potpuno i temeljito gubiti vrijeme. Radit će te stvari koje Vam se ne sviđaju čisto da bi preživjeli, a to je jako glupo. Bolje je imati kratak život koji je pun onoga što vam se sviđa od dugog života kojeg ste proveli na bijedan način. Jednom se živi, a ako kaže da se mora ženiti ili udavati, ja se osmjehnem i kažem da se ništa u životu ne mora. Život je potpuno vaš i niko i ništa nema pravo da vam mijenja put koji ste izabrali dok god ne narušavate sigurnost i život drugih živih bića oko sebe.

 

I nakon svega, ako to stvarno volite, ono što radite, to ne smeta što je to jahanje ili crtanje, važno je  na kraju u šta se može pretvoriti. Ako si mesar, budi najbolji mesar na svijetu. To je jedini način da postane majstor. A onda ćete biti u mogućnosti da dobijete dobru naknadu za sve što radite. Dakle, u suštini ne brinite previše, okupajte se u hedonizmu onoga što volite.

 

Pogledajte što smo radili, učili smo djecu, pružali edukaciju života istu onakvu kakvu smo mi živjeli, bez napretka uz vjeru u čiku koji to sve gleda i nagrađuje/kažnjava. Čisto onako kako bi mogli opravdati sebe i naći zadovoljstvo u životu odgoja djece tako što odgajamo svoju djecu da rade istu stvar.

 

Restoran nije baš onako dobar kako su pričali, konobare moraš ganjati da naručiš što je po meni veliki minus, nema osmjeha, nema upita da li Vam se svidjelo i sl. Hrana je neka srednja ocjena, bolje da sam joj ja kuhao. Ali eto, zanemarimo to. Bilo mi je jako čudno što je svaki put na moj upit u vezi njenog privatnog života pokušavala da napravi šalu. Sklanjala je pogled u stranu i govorila da nije tako iako znam da laže. Najsimpatičnije mi je bilo kada je krenula da govori kako je najbolja hrana što je ikada jela i kako ona inače izlazi na ovakva mjesta. Malo me ostavila bez teksta kada se bunila protiv paste da nije kuhana, iako je napravljeno savršeno „Al dente“.  Nisam se htio predati, želio sam istinu iz njenih usta, zato sam naručio malo jače vino i strpljivo pijuckao svoju čašu dok sam stalno dosipao njenu. Međutim vješto je i ona svoju čašu pijuckala i govorila da ne smije biti pijana jer ima dosta obaveza poslije. Tu noć nije radila, a znam jer mi je govorila dok smo bili za šankom da većinom ljenčari i puši travu. Nešto krije, ali ću to tek saznati drugi dan.

16.09.2016.

Volim historiju (nastavim priču kako je prošao ručak u ponedjeljak)

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=TLV4_xaYynY

 

Jutros na radiju, na putu do posla, pustiše Jimi Hendrixa. Odvrćem do kraja i gledam ljude kako se ibrete u 15 do 7 ugledavši idiota koji šizi u autu u ranim jutarnjim satima. Prvi joint sam pušio uz ovu pjesmu. Tako me spucalo da sam cijeli dernek tripao da sam jako popularni gitarista koji je pomogao Hendrixu da napiše pjesmu. Puštao sam ovu pjesmu sa ploče jednu 50 puta, tako da su mi zabranili da priđem muzici do daljnjeg. Sjećanja se vraćaju i prisjećam se prvog sexa pod dejstvom trave. Orgazam pojačan deset puta, tako mi je bilo dobro da sam na kraju samo ležao dobrih sat vremena nepomično. Ah…

 

Helem, ovih dana me ubiše postovi po FB o Muhamedu Veliću. Po meni vrhovni seljačina/pastir stoke koja mu se divi, ali eto, nećemo osuđivati stoku nego pastira. Ustvari, hajmo se vratiti nazad kroz historiju i prisjetiti da je Islam nekada bio centar znanja, razvoja i pameti. To je bilo oko 800-1100 godine (možda i griješim, gore dole par godinica). 300 godina slave i veličanja nauke. U Bagdadu u tom periodu je bilo naroda svih rasa i religija. Svi su oni dijelili ideje i spoznaje i tako došli do velikog napretka astronomije, matematike, građevine, agrikulture, medicine itd… Tada su nastale tri poznate riječi Algebra, Algoritam, Arapski brojevi (0-9). Jako veliki skok za nauku i budući svijet koji će svoje temelje graditi upravo na ovim idejama Arapskog svijeta. Ujedinjene vjere i raznih naroda u stvaranju napretka stvorilo je pravu malu utopiju.

 

Ali, šta se desilo, zašto više nije zabilježeno ništa poslije tog doba do dana današnjeg u nauci? Nije zabilježeno zbog tadašnjeg pastira Imama Hamida Al-Ghazalija (1058-1111) koji je spriječio bilo kakav napredak muslimana i islama do dana današnjeg svojim filozofijama kako se treba čovjek u islamu ponašati. Uzeo je iz vjere šta mu odgovara i okrenuo protiv nauke, brojeva i tadašnjih dostignuća. Isto ono što je i St. Augustine uradio katoličanstvu (kako paliti vještice i sl.). Imao je divnu ideju taj islamski Imam, a to je da je manipuliranje brojeva djelo Iblisa/šejtana/sotone. To je bukvalno odsjeklo noge napretku nauci u islamu jer je gospodin dobio političku i kulturološku moć svojim slatkim filozofijama. Zbog toga Islam do dana današnjeg samo dublje i dublje pada, a nadam se da će i ostale religije nestati sa ovog svijeta.

 

Čuvajte se vjernici vaših pastira, nisu Vam kroz vjekove dobro željeli a ništa bolje nije ni dan danas. Ne zaboravite, to Vam želi Ateista :)

15.09.2016.

Svega

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=eJlN9jdQFSc

 

Postojanje, fizički svemir, u osnovi je razigran. On nema potrebe, cilja. Ona/on/ono ne ide nigdje. Svemir/univerzum nema odredište na koje bi trebalo da stigne. Možda je lakše razumjeti ako usporedim sa muzikom, jer je muzika, kao oblik umjetnosti, u biti razigrana. Da li kažemo on svira klavir ili on radi klavir? Muzika se razlikuje od, recimo, putovanja. Kada putujete težite tome da budete stignete negdje. Naravno, mi, kao vrlo kompulzivno biće, želimo sve brže i brže dostići to „negdje“ i po mogućnosti što lakše ne bili što sretniji na kraju bili. Međutim mi eliminišemo tim postupkom udaljenost i samo putovanje. Zabava putovanja je „putnička“. Isto tako uz ples. Vi ne ciljate prema određenom mjestu u sobi ili prema završetku pjesme, jer to je mjesto gdje ćete „stići“. Cijela tačka plesa je ples. Ljubav, veze, sex, više osoba, više iskustva, sve je to dio plesa.

 

Međutim, ne vidim to kao nešto što je normalno ili dio našeg obrazovanja u našem svakodnevnom ponašanju. Imamo sistem školovanja koji daje potpuno drugačiji dojam. Sve se ocjenjuje, a ono što mi radimo je da staviimo dijete u hodnik tog sistema i bodrimo njega/nju istim putem kojim smo i mi prešli. Idi u vrtić to je velika stvar, jer kada završiš krećeš u prvi razred. Onda srednja škola, pa fakultet. Kada to sve završiš priključuješ se pravom svijetu. Tada ćeš prodavat neki proizvod za nekoga i imati svoju kvotu koju moraš ispuniti. Tvoje vrijeme treba da dođe, kako završavaš jednu etapu tvoje „vrijeme“ je sve bliže i bliže. To velika stvar. Uspjeh, radiš, napreduješ, približavaš se cilju.

 

Nakon 40 godina, konačno kažete: "Moj Bože, ja sam stigao. Ja sam tamo! Ali se ne osjećate drugačije od onoga što ste se oduvijek osjećali, blago razočaranje jer je sav taj vaš put prema cilju, kroz hodnik, jedna velika prevara. Jedna strašna podvala. Sve će vam nedostajati, vaše očekivanja će nestati u iščekivanju vašeg djeteta da uradi isto. Zaboravili smo plesati dok je muzika svirala, čekali smo kraj pjesme da kažemo sretna nova godina! Slušali smo roditelje i radili po njihovom sistemu. Zaboravili smo sebe.

 

Neki su pomiješali da trenutno izlazim sa njom, ali ne, ovo se sve dešavalo za vrijeme SFF.a. Helem, pokupio sam je ispred Robota. Nije se sredila, bila je normalna, baletanke, farmerice, uska crna majica sa natpisom Gunsa i svezana kosa u rep sa puštenim zelenim pramenom preko očiju.

 

Jel ti žao što si bio glup u kafani?

Ne sjećam se, ali ću pokušati povjerovati tvoju priću.

Jesi beze, ne mogu te prcat, nisi bio pakaš, ali si bio mrtav pijan, pa sam ti zovnula taksi. Uzela sam ti cvaju iz novčanika i dala taksisti.

Mogu samo reći hvala.

Moraš se opustiti, ja ću ti biti učiteljica, a ti ćeš da me slušaš.

14.09.2016.

Još jedan dio

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=trDik_YcRrM

 

Zaboravio sam spomenuti da tri mjeseca već idem u teretanu, nakon dužeg vremena lijenosti moram da se vratim u formu. Nisam fan vježbi ali mi pomaže da izbacim negativnu energiju i sve ono što se nakupi u toku dana. Idem ujutro prije posla. Od 7 do pola 9, nije puno ali je meni taman. Idem svaki dan osim subote i nedjelje. Tijelo se dosta uobličilo, meni dovoljno jer me ne zanimaju one bilderske figure i ogromni mišici. Važno je da je zategnuto i da se poneki mišić vidi.

 

Mahala mi tradicionalno glasa za SDA i već me sada zaobilaze u širokom luku jer znaju da ja neću dati glas nacionalistima. Prvo što kažu kada prilaze je "glasaj za naše". Osipam se od te fraze. Nisam odgojen tako, jer svi ljudi koji žive unutar BIH su „naši“. Čim počnem sa njima pričati o svojim uvjerenjima gledaju u mene kao u vanzemaljca. Zato sam prestao, sada samo odmahnem glavom ili kažem da glasam za Dodika mog jedinog heroja.

 

Nego da ja nastavim priču. Prvo što me pitala jesam li dobro i jesam li ljut, jer sam navodno odbio da pričam sa njom nekada u toku noći, a kada su njeni prijatelji došli ja sam ljutito istrčao iz kafane. Naravno ja se apsolutno toga ne sjećam, niti mogu da povjerujem. Postidio sam se svojih djela i tražio da je izvedem na večeru. Nije mogla na večeru jer radi, ali bi rado sutra oko 14:00. Meni je to odgovaralo.

 

Predložio sam restoran „Paper Moon“ na Grbavici, čuo sam dosta pohvala, ne bi bilo loše probati. Međutim ona je reagovala zbunjeno.

 

Restoran? Ja sam mislila više na neki hamburger usput.

To ćemo drugi put, hoću da se odužim zbog gluposti koje sam radio, iako još mislim da me furaš.

Bude li hrana loša ti plaćaš.

Gdje da dođem po tebe?

Imam neke obaveze, pokupi me kod Robota u Hrasnom.

Vidimo se.

13.09.2016.

Ona, drugi dan...

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=O1wDihZNQyQ

 

Jedva sam čekao drugi dan, jedva sam čekao nju. Nisam htio da ispadnem luđak, nisam htio da je remetim u poslu i obavezama. Došao sam opet do iste kafane u 22:00. Kafana je bila puna i jedva sam došao do šanka. U startu me nije prepoznala tako da sam se odvojio u ćošak šanka gdje je bilo manje ljudi. Morao sam u par navrata povisiti glas da bih dobio njenu pažnju. Razumijem da je imala puno posla i da je jedva stizala, ali sam samo htio jedan kratki osmjeh ili pogled.

 

Dobio sam osmjeh i bio sam na trenutak ispunjen. Dobio sam svoje piće i mirno sam stajao i šutio nadgledajući omladinu koja je uživala u okruženju i muzici. Svi su bili mladi, a ja se nekako osjećao staro. Dvije dame su me upitale za upaljač i pokušale započeti razgovor, ali nisam bio raspoložen, pokušavao ukrasti njen pogled na par sekundi. Ovako dok pišem izgleda kao da sam bio zaljubljen preko glave, ali nisam. U to vrijeme sam želio pažnju, društvo, zdrav ljudski razgovor i osjećaj da sam nekome interesantan ili barem na trenutak simpatičan.

 

Nije imala vremena, nije bila u mogućnosti. Cijelu noć je bila svirka uživo, bilo je dosta ljudi, a šef je to sve pažljivo nadgledao. Ja sam samo pio, pio, pio i pio. Toliko sam popio da se ne sjećam šta se dešavalo do trenutka kada sam tražio taksi. Ujutro me bol u glavi rastavljala od života. To bi se i nekako preživjelo da sam dobio par minuta sa njom. Shvatam da je imala puno posla, ali eto, ponekad sam i ja sebičan, ponekad sam i ja samo ljudsko biće.

 

Sutradan sam joj poslao poruku sa upitom kako je prošla noć. Nije odgovorila porukom, odmah je nazvala!


Stariji postovi