Silent

Petak uvijek mora da bude trka frka. Ne znam gdje mi je glava, ali sam zato uzeo da napisem blog. Bravo ja. Malo koristim ovo pisanje za odmor od trenutne buke i jarcanja po firmi. Sinoc sam se sjetio da necu imati danas vremena spremati stvari, pa sam sinoc do kasna doba pakovao stvari kao kakva zena. Sve je spremno u torbi ispod mog radnog stola. Moj taxista bi po nas trebao doci oko 16:00, pa pravac planina. Kupio sam cvijece i bonbonjeru. Sve sam to fino sakrio da koleginica ne vidi. Ona jedva ceka odmor. Provirio sam malo u njenu kancelariju, bukvalno je prekrivena papirima i ne zna gdje joj je glava od posla. Ah boze ti ekonomisti i knjigovodje. Nebi nikada radio njihov posao. Previse stresno, previse brojeva, previse analiza.

Kad mi dodje taxista moram planski da utovarim poklone u gepek a da ona ne vidi. Rekao sam mu da nakon sto mi izadjemo iz taksija on odnese na recepciju i ostavi poruku da kad ja iz sobe nazovem, oni donesu. Mislim da ce tako vise efekta imati na nju. Ulje za kupku i ostale mirise sam spakovao. Kupace nisam zaboravio, jer u hotelu ima bazen. Spakovao sam i svog voljenog From-a kao i Hesse-a. Dvije knjige su dovoljne. Ako mi jedna dosadi tu je uvijek ova druga. Kod ovih pisaca, koliko god puta knjige njihove procitali, uvijek ce te se vratiti ponovo na njih, jer ce te svaki put nesto novo nauciti i shvatiti. Posebno ako je u tom razmaku citanja proslo par godina, pa sazrijete u jednom pogledu i shvatite o cemu su oni pisali.

Necu je pokusavati dirati ili se nabacivati. Obecao sam sebi da ce ovo biti samo relaksacija. U slucaju ako ona nesto bude htjela, morat ce sama pokazati znakove da zeli, jer ne zelim da budem peglativan. Ipak zahvaljujuci njoj idem na planinu, tako da moram biti susretljiv i pazljiv. Nebi bilo dobro da se naljuti ili da ja nesto pogresno uradim. Ponjet cu laptop jer ona nece nositi svoj. Cisto radi muzike i ugodjaja. Ako joj bude dosadno, uvijek mogu staviti neki film. Nadam se da cemo setati ili otici na skijanje ako vrijeme bude posluzilo ili ako ona bude raspolozena, posto nije bas sportski tip. Ne ocekujem nista posebno, samo dobar odmor i mozda par sati cistog zadovoljstva (moram biti iskren).

Sinoc dok su svi pratili utakmice, ja sam gledao "The Tree of Life" i "The Help". Htio sam vise njih, ali sam bio umoran. Preporucio bi svima Tree of life, samo sto morate biti malo zreliji za gledanje takvu vrstu filma. Taj film ima svoju dusu i svoj karakter, ne smijete opustiti mozdane vijuge ni na trenutak. Naprosto forsira mozak da trazi i razumije. Pun je zivota i zivotne filozofije. Medjutim, nece se svidjeti onima koji vole romanticne komedije ili akcione filmove. Film trazi strpljenje i mudro oko. Podsjeca me malo na legendu muskih filmova "The Bicycle Thief (1949)" ili "The Outsiders" iz 1983.

The Help je zanimljiva prica, nista posebno. Amerikanci i njihova borba za prava zena i crnaca. Prosipanje demokracije tamo gdje je nema. Ali je barem zanimljiva. Neki prikaz licemjerstva tadasnjeg drustva (slabo su se vala promjenili od tad). Ovo bi se trebalo svidjeti siroj populaciji jer ne forsira covjeka da razmislja, nego da se opusti i prati dogadjaje, samim time biva izlozen nebitnim tenzijama i ironiji tadasnjeg zivota.

Volim filmove koji daju dozu potrage za visom silom. Filmove koji te prate cijeli zivot i koji uvijek na kraju gledanja ostavljaju traga u dusi. Taj trag se aktivira kada god se slicna situacija desi u nasim zivotima. Rijetki su ti filmovi danas. Po meni neki od najboljih muskih filmova su "A Perfect World" iz 1993 i "Road to Perdition" iz 2002. Naravno lijepo se sjetiti i Scarface.a, Se7en 1995 ili Taxi Driver iz 1976. Najbolja serija po meni je Band Of Brothers. Naprosto savrsenstvo u jednoj seriji, od glume scene, filozofije, likovi, naprosto sve.

Ali stavimo to sve sa strane, film koji mi se najvise svidio u zadnje vrijeme je, The Road iz 2009 godine. Jednostavno me impresionirao. Mozda zato sto nisam odavno pogledao dobar film. Volim i Evropske filmove, posebno bi izdvojio par Francuskih filmova, ali o tome drugi put. Nadam se da ce malo ta filmska industrija ozivjeti i prestati nas zasipati glupostima nebili isprali mozgove omladine.

Mislim tu su razni sportovi da se ljudi izive i ispiraju mozak, zar zaista moraju i filmovi biti takvi. Filmovi bi trebali biti edukativnog karaktera sa dozom filozofije i psihologije. Zao mi je sto nova generacija opija oci ljubavnim komedijama i mitoloskim kreaturama.        

Trud se isplati. Zavrsio sam tonu posla. Fokusirao sam se cisto na posao. Nisam bio raspolozen, niti mi se dalo raditi. Ali zavrsio sam. Sa iskustvom vise sam izasao na kraju podignute glave. Malo sam u pat poziciji, ni tamo ni vamo na radnom mjestu. Morao bi ponovo mjenjat nacin rada, da bi napredovao. Ali nekako, kao da zelju nemam. Mozda je taj period u godini, gdje mi se jednostavno vise neda uloziti neku dodatnu kap znoja. Na kraju cu se opet natjerati na promjenu. Promjene volim, bez promjena nebi mogao zivjeti. Cudnog sam raspolozenja. Sve bi a nebi nista. Pokusat cu danas da opljackam videoteku i napravim neki maratonac filmova. Cilj mi je da odgledam sve oskarovce za ovu godinu. "Extremely Loud and Incredibly Close" i "The Artist" mi se cine zanimljivim. Ostali su sladunjave gluposti za omladinu.

Potegnuo sam par vezica da dodjem do swingerskog mjesta u Sarajevu. Svi znaju, a niko ne zna. TJ. Svi znaju, ali bi zeljeli da budu placeni za informaciju. Tako da se nadam da ce do ponedjeljka biti neka adresa u e-mail-u. Strasno me zanima kako ti ljudi razmisljaju i sta se sve radi na takvim mjestima. Sta ljudi slusaju, piju, pricaju. Ko su ti ljudi zaista.

Radujem se odlasku na planinu preko subote i nedelje. Idem sa kolegicom sa posla. Sta god da se desi, ne brinem. Mozda cu imati priliku da je bolje upoznam. Ona je dosta mirnija osoba od mene. Voli da cita knjige, slusa blues, pametna je, ali je ona vrsta zene koja se bazira vise na prirodne nauke i nema puno orijentacije u drustvenom zivotu. Dosta dobro izgleda, nema grama viska. Ali nije to to. Ona mene zove na planinu, tako da necu biti krme, pruzit cu joj sve sto zeli, a i sebe necu zapostaviti. Obradovat cu je cvijecem i korpom punom slatkisa. Moram se danas nakaniti da odem kupiti ulja i miris za kupku. Napunim kadu vode i malo se igram sa mirisima i pjenom. Relaksirat ce je. Ja cu za to vrijeme da citam svog From-a i slusam Johny Lee Hooker.a. na krevetu dok se ona brcka. Sretan ja, sretna ona. Jos samo da prodje sve bez problema. Nikad se ne zna sta se moze desiti. Ima jos do subote i nedelje.

Ovih dana me prati nezadovoljstvo na svakom koraku. Pokusavam se trznuti ali mi to ne uspjeva. Razocarali su me ljudi u koje sam vjerovao. Da ne govorim sta sam sve cuo i sta mi se ovih dana desavalo. Nesto od toga ste mogli procitati na ovom blogu. Istina je teska sudbina, htjeli mi to ili ne. Neko moze da prihvati, a neko ne. Uvijek je laganije prihvatiti da je laz, jer gledamo na sebe, pa kao da nemamo oci za sredinu oko nas. Vecina na blogu ima neki problem. To je i prvobitni razlog zasto smo dosli ovdje. Trazimo razgovor, komunikaciju. Potraga za razumijevanje. Treba nam neko, pa makar to bila i tastatura. Puno nam znaci komentar, osjecaj da je neko uz nas ili da nas neko u nekoj sredini prihvata. Pozicija u ovom svijetu je vazna, cisto onako da srce sretnijim tempom zakuca.

U normalnom svijetu koji Vam pokusavam objasniti ili prikazati onakvim kakav jeste, nema vise morala niti potrage za uzvisenim. Svako se spasava na svoj nacin. Rijetki su oni koji se posvete vjeri, svi idu laksim stepenom i idejom "Izivi se dok si mlad". O licemjerstvu danasnjeg svijeta govori i seksualna revolucija. Kada je nastala 50 tih godina preko par knjiga poznatog naucnika, svi su prihvatili kako muskarcima treba sex i kako se oni sexaju i sta trebaju da rade. Bio je pravi bestseller. Drustvo se pocelo mjenjati, bracni parovi su bili vise otvoreniji i sexualno obrazovaniji. Medjutim, kada je pisac objavio drugu knjigu, par godina kasnije o zenama na istu temu. Eh to je bilo devastirajuce. Drustvo nije moglo da prihvati da njihove majke, sestre, prijateljice ili zene, masturbiraju, mastaju ili rade isto ono sto su i oni radili ili rade. Svi smo mi isti. Ali smo samo vise licemjerniji kako vrijeme prolazi.

Prepustio sam se ovoj sredini, da bi se sam uvjerio kakva je i sta je sve spremna uraditi. Pokusavam shvatiti nacin razmisljanja osoba koje varaju i osoba koje imaju vise sexualnih partnera, osoba koje svoje pravo lice ne pokazuju. Razgovor je cudo. A ako malo dublje pristupite govoru, shvatit ce te da se potpuno druga slika pokazuje. Pokusavam da identifikujem drustvo u Sarajevu koje se bavi "swingom". Zelim da probam i shvatim na koji nacin ljudi u takvom drustvu funkcionisu.

Istina je uvijek tu pored nas, ali ne zelimo da je pogledamo u oci. Zato neki burno reaguju kada postavim i dokazem istinu u kojoj zive.

P.S Krempite su ostale nazalost kod nje. Zvala je jucer da se izvine. Rekao sam da nije strasno, ali mora da shvati sta zeli. Tako da sam izazvao plac kod nje, pa sam se manje vise jucer pored gomile posla, jebavao (da prostite) sa njom na telefonu i mail.u.

Cijeli jucerasnji dan sam depresivan, iz nekoga razloga se odvratno osjecam. Svega mi je preko glave, zelim sve promjeniti, a opet sa druge strane imam osjecaj kao da sam vezan za nesto. Kao da me nesto drzi i ne popusta. Iscrpljuje me i ne dozvoljava dodatnu promjenu. Toliko me umori da na kraju zaista nastavim istim putem kao do sad. Izgleda da se moja bolest ponovo pali. Dodje to sa vremena na vrijeme. Valjda nivo hormona opadne. Uvijek se cudim zasto bas sad, kada imam najvise posla i kada nebi trebao da razmisljam nego da radim. Pritisce me u dusi, nekako me srce boli. Svim poznanicima lazem da mi nije nista, ali se vidim na mom licu da je sve otislo u neku stvar. Kako starim i kako prolaze godine sve sam slabiji, podlozniji prohtjevima, zadovoljavanju svoga ega. Zelim to da zaustavim, ali nemam snage, ako pokusam pocnem sebe da lazem.

Krenuo sam na kafu negdje oko 9 sati. Dogovorili smo se u pub.u na malti. Vec je stigla prije mene, a ja ne kasnim. Gledala je u kafu, umorno, bez sjaja kao sto je imala nekada.

Kako si?
Pa gdje si ti bolan?
Ja ne kasnim, a vidim ti si uranila.
Ranije sam zavrsila sa poslom. Jesi me pozelio.
Pusti mene, kako si ti, jesi zarvsila razvod?
Nisam, pomirili smo se, jos se volimo, ovo nam je kao druga sansa.
Gdje je on?
Eno ga sa kolegama u Tuzli na nekom seminaru. Vraca se sutra ako Bog da.
Zdravlje?
Dobro sam, malo sam umorna, ali dobro sam.

Dok je pricala uopste nisam slusao, njen glas u mojoj glavi je odzvanjao kao eho. Klimao sam glavom i dodavao da je upravu i da to treba tako. Onda sam se zapitkivao zasto mi ovo treba. Nakon pola sata neke suplje pozvala me kuci, posto mi je usput, pravila je krempite pa eto, da ponesem kuci.

Na ulazu u stan me uhvatila za dupe sa osmjehom, samo sam uzvratio osmjehom, stari smo mi prijatelji ne shvatam takve stvari ozbiljno. Nije mi dala da idem odma.
Hajde sjedi 5 minuta dok ja ovo pripremim. Gledao sam tupo u televizor. Nakon par minuta se pojavila, sjela kraj mene i pocela mi odkopcavati farmerke.

Sta to radis?
A da se malo zabavimo nas dvoje?

Bio sam ljut, nisam htio da je diram, muza joj znam, dobar mi je prijatelj. Zar ima ikoga na ovom svijetu a da ima barem malo morala ili predstave sta uopste radi? Zene su konacno postale predatori kao muskarci. Gadi mi se sve ovo. Sve mi je dopizdilo. Samo sam ustao, rekao izvini i izasao preko vrata.

Ona je ostala sjediti, nije progovarala.

Tesko je danas nesto pravilno uraditi, a da covjek na kraju ne ispadne egocentrik. Svako ko je samnom radio, moze ocekivati u bilo koje vrijeme pomoc od mene. Vecina ljudi to nazalost shvati kada to najmanje ocekivaju. Boli me briga, tu sam za sve koji zele pomoc. Nikoga nikada nisam odbio.

Kontam da nabavim psa. Ali sa druge strane znam da nebi imao vremena da se brinem o njemu. Posebno ne na pocetku kada je to najvise potrebno. Preuzeo sam jos par projekata koje niko nije zelio da radi. Tako da sam okupiran, ne gubim vrijeme. Najljepse je kad sve to zavrsim pa si uzmem par dana odmora. Ljepota.

Neki dan su me prijatelji zvali da gledam utakmicu, ja mislim da je bila Real Barcelona, tako nesto. Nisam neki ljubitelj fudbala, u principu uopste ne volim fudbal. Pored mene moze neko osvojiti titulu svih titula, nece mi privuci paznju. Isto to vazi i za sve ostale sportove.  Pokusavam uvijek da ostanem u formi. Posao mi ne dozvoljava da se zapustim u bilo kojem trenutku. Tako da sebe natjeram na trcanje i biciklo, barem jednom sedmicno. Pivo mi se ne svidja, tako da  ga u 95% slucajeva i ne pijem, pivski stomak po tome ne mogu imati. Jedino pretjerujem sa kofeinom. Ne znam drugaciji nacin da se drzim budnim ili kako da zavrsim budan kamaru posla.

Danas cu nakon duzeg vremena izaci na kafu. Blago meni. Kolegica iz druge firme koju poznajem dosta godina, se razvela sa muzem i zeli sa nekim da razgovara, a ja naravno nisam smio odbiti. Posebno ne, zato sto ima divan par "ociju" :) Ali necu nista zapocinjati, nek stvari idu svojim tokom. Nisam sad u fazi da se vezem za bilo koga ili za bilo sta.

Sex, drugs and rnr. Ova ideja stupa na snagu krajem 60-tih godina. Sexualna revolucija na svakom koraku. Ljudi mjenjaju kulturu i nacin zivota da bi nekako upratili sire mase koje su se posvetile ovakvom nacinu zivota. Cinjenica jeste, da su mediji otkrili zivot pojedinih rock legendi. Vise se nije skrivalo ko sa kim spava i na koji nacin to radi. To se pocelo shvatati kao normalna stvar. Mi smo mala sredina i nismo u stanju da shvatimo velike kulturoloske promjene koje ukidaju bilo kakvo kulturno nasljedstvo. Nismo dovoljno obrazovani i iskreni da se borimo protiv velikog udara na sva nasa chula.

Vjerski smo se poceli dijeliti, o fasizmu saptati, a nacionalizam sprovoditi. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa. Postujem sve religije ovoga svijeta, svi su jedna monoteisticka vjera. Ljudi se sukobljavaju oko razlicitih misljenja i vjerskih knjiga. Vidim da je na ovom blogeru inflacija vjernika na svakom cosku (posebno onih ratnih na baterije). Naucili internet koristiti. Prije sedam godina toga nije bilo na blogeru. Za sebe ne mogu reci da sam vjernik. Samo bog zna koliko sam ja vjernik. Ljuti me kada drugi ljudi sude drugim ljudima za vjeru. Nemaju to pravo. Samo Bog to pravo posjeduje.

Primjetio sam da dosta ljudi citira teologe, vjerske filozofe, a svaki od njih drugaciju teoriju ima. Stvaraju prirucnik za prirucnik. Nekako nema logike. Bog se zakleo da ce cuvati zadnju objavu, Kur'an. Jedino sto je sejtan uspio promjeniti su ljudi koji prenose "pravu misao" knjige. Zato ce pred sudnji dan postojati par hiljada vrsta islama (ima tacan broj negdje zapisan). Danas previse lako nastaju hadisi, neke teorije nicu da se u Kur'an nije trebao citati  na taj nacin, nego na drugi nacin itd...

Osipam se kad vidim nekoga da prenosi od nekoga sto je prenosio od nekoga sto ce prenjeti od nekoga jer je taj neko prenio od nekoga da je MOZDA poslanik uradio to i to. Zasto kad imate jedan pravilnik? Stvarate drugi pravilnik o pravilniku i jos stvarate debate za nacin koristenja pravilnika za pravilnik. Nigdje veze. Fataj te se vi jedne knjige i zakona, a ako su Vam srca cista kao sto tvrdite, shvatit ce to bez da Vam neko  "prenosi". A Kur'an Vam govori UCI, CITAJ! Tako da nemoj pitati ko je prenio, nego sjedi i obrazuj se. Zavrsi skole, zavrsi RAZLICITE skole, jezike, napravi nesto od sebe. Vecina vas "muhmina" luta po ovom svijetu troseci najmanje vremena za svoje obrazovanje. Toliko nauka, tehnologija, dostignuca i zakona, a vi bi da se igrate ko je veci vjernik? Zaista ste skrenuli sa puta...

Kada to budete shvatili, shvatit ce te i vjeru i sta Vam Islam daje. Izgleda da je proslo vrijeme kada su ljudi u islamu ili bilo kojoj vjeri vladali naukom, tu Vas je sejtan na svoju stranu pridobio. Uspio je odvesti vasa chula na drugu stranu. Uci, CITAJ! UCI CITAJ! Sad molim Vas nek mi neko u komentaru napise, Ibn Abdu Van Rabu Hen je prenio da je poslanik rekao...

Zakleo sam se da necu nikada napisati post vezan za vjeru, ali ne mogu vise da trpim okolinu u kojoj se nalazim, kao da je sljepa i vidi samo sebe kao policiju Boga. A Bog sve zna i milostiv je.

Sa ovim je tema vjera zavrsena. Ako neko od ne registrovanih hoce da nesto kaze, slobodno nek posalje na privatne poruke.

Sinoc mi nesto srce nije dalo mira,  pa sam se prisilio da izadjem. Setao sam sam. Hodao malo po gradu. Volim posmatrati Sarajevo. Moj grad. Volim gledati kako se generacije smjenjuju, neki novi klinci se pojavljuju. Interesantno je posmatrati sta je to novo sto klinci rade. Kakva su interesovanja omladine. Jedino sto sam primjetio je previse sexa i alkohola.

Htio sam da budem malo drugaciji nego inace i svratio sam na jedno pice u Pirate (gdje nebi nikada ni krocio). Guzva, uzasna muzika, a jos gore glave koje se tamo motaju. Nisam se odvajao od sanka, ako se to sankom uopste moze nazvati. Ono sto sam primjetio jeste da su zene manje vise gole. Jedna kojoj je guzica virila, zato sto je minjak prekratak bio, ljubila se sa frajerom. Nakon 10 minuta fatanja i zvaljenja taj frajer odlazi i dolazi novi frajer sa kojim to isto radi. Moje blage procjene su da zenska ima nekih 17 - 19 godina, ne vise. Ukupno sam izgubio 25 minuta svog vremena u tom odronu. Ipak nisam pogresno osudio takvo mjesto. Meni narodna ne odgovara, a posebno ne glave koje idu uz takvu muziku.

Bilo je vec malo gluho doba. Pa sam se zaputio u Podrum. Tamo malo lezernija atmosfera, ali ni tu ljudi nisu bas u najboljem psihickom stanju. Valjda su previse alternativni za bilo kakav razgovor ili postovanja bilo koga osim sebe. Idu mi na neku stvar egocentricni manijaci koji misle da su nesto bolje.

Sad bi vi rekli, ooooo pa upravo si sebe opisao. Da to sam ja, zato ne volim da mi neko krade prostor. Samo ja imam pravo da budem odvratan. Na kraju, sam stigao kuci u 03:15. Sta sam radio? Nisam nista. Oci sam napario Sarajevom, uzivao u laganim koracima izmedju mahala i staroga dijela grada. Zato sam polumrtav na poslu danas...

Nesto mi naumpade da odavno nisam u pozoriste otisao, mozda ima neki balet ili opera. Odoh pogledati...

Tmurno mi je dan poceo. Nikako da se trznem iz neke monotonije misli. Malo se covjek zasiti letanja i zavrsavanja gluposti. Porazavajuce je za mene ustati i shvatiti da nista ne znacim, ne predstavljam sebi smisao. Gubim se onoliko vremena koliko se i pronalazim. Problem samnom je taj sto sam gladan, zelim vise i bolje. Ne mogu da stanem. Ali covjek se i takvog razmisljanja zasiti. Trazim promjene, prilagodim se svima, mjenjam se po potrebi, po drustvo po covjeku sa kojim zelim razgovarati.

Moja licnost egzistira od milion malih licnosti koje me hrane. A opet i kad to sve fino sastavim nisam sretan. Probao sam razlicite nivoe andjela i demona. Probao sam letjeti na nivou onoga koji je pronasao sebe, okusio sam istinu svog postojanja, ali opet nisam zadovoljan. To je ono stanje koje pokusavam ljudima objasniti. Covjek nakon odredjenog vremena zavoli stanje depresije, lijepo mu je u mislima u kojima tone i ne vrijedi nista. U neko se vrijeme trzne, ali se brzo vrati. Sva ova bura oko zena, picha i zadovoljavanja mojih prohtjeva, sve je to samo nadoknadjivanje ne izivljene mladosti. Nisam imao priliku da budem omladinac, da se zajebavam oko zena, da provodim svoje vrijeme na faxu i po kafama. Nije me to nikada zanimalo. A sad mi nekako fali.

Pravio sam se pametan, odma sam poceo raditi i skolovati se. Nisam gubio vrijeme na nekim glupostima. Interesantnije mi je bilo ostavariti nesto na poslovnom i skolskom planu, nego biti laf u raji i voljen medju curicama. Sad mi je zao sto nisam bio dijete, zato sad u ovim starim godinama, trazim utjehu u zenama i pichu. Ne vidim nikakav smisao u porodici. Ljubav tretiram kao strast i samo kao takvu je vidim. Mozda moram neki godisnji uzeti ili na trenutak pobjeci od trazenja nekih nebitnih stvari i samo se koncentrisati na odmaranje mozdanih celija.

Bijedan li je zivot onih koji imaju sve, a ne vide to. Sam se sebi nekad gadim. Ali barem to vidim. Mozda sam jednostavno gladan, pa sam ovako raspolozen.

Odoh nesto jesti...





P.S Cijelo vrijeme slusam ovu pjesmu http://www.youtube.com/watch?v=3CZQg90nolY kao droga je.

Cinjenica jeste, da smo ljudi i da nam treba uvijek jedna mala stvar da nam napuni baterije i odvede nas na neko bolje mijesto. Nesto sto nas ispunjava. Neki san koji postane realnost, neka daljina koja postane bliska. Nekome su to dijeca, a nekome dodir. Koliko ljudi, toliko i baterija koje se trebaju napuniti. Jedva cekam taj zakazani odmor. Zamislite mene zaljubljenog? Mozda u dobar viski ili hranu :)

Vjecna potraga patetike u trenucima samoce. Kako samo ne volim taj osjecaj, toliko ga i volim. Ljudi koji su proveli jedno vrijeme u svom zivotu pod depresijom nikada ne uspiju do kraja izaci iz nje. Na kraju zavole to stanje. Nauce da uzivaju u fazama tatalnog mentalnog kolapsa.

Sex sve to brzinski rijesi. Ili neka dobra hrana. Da mi je vidjeti nekoga da poslje toga jos pada u depresiju. Volim zene, uzor mi je dobri stari Al Pacino u Mirisu zene. Uzivam u svakom dodiru, osmjehu, rijeci, mirisu i pogledu. Igranje macke i misa. Nekada je bitno prepustiti se na vrijeme. Ispijanje zene kao cashicu dobrog viskija. Ako prenaglis izgubis glavu, a ako polako ispijas dolazis do vrhunca.


'The day we stop lookin', Charlie, is the day we die.'