Silent

Kritika Ljudskog Uma

06.04.2018.

Nesto ja...

Za početak: https://www.youtube.com/watch?v=VwIWj0uNVCo

 

U životu dosta toga poznajemo, ali ne znamo artikulirati ono što zaista osjećamo. Ne znamo crtati pravu sliku našeg uma ili naše duše, kako neki od Vas vole reći. Simpatično je kako volimo slušati ono što poznajemo, na takva predavanja uvijek kažemo da su jako dobra, ako ne i najbolja. Sve je to dio nas, dio naše želje da se poboljšamo ili shvatimo ili utvrdimo ko smo mi zaista.

Dosta nas ima velikih problema. Uvijek sam tvrdio da je blogger kanta za sve probleme. Najgori od nas su našli tu kantu da barem negdje mogu dokazati svoj skriveni ego i istinu koja želi i mora izaći. Baš mi, koji smo gubili vrijeme, nismo imali cilj, tragali za fikcijom zvanom ljubav, bježali od pogrešnih ljudi i pogrešnih priča na kraju shvatimo da upravo ta prilika gdje zaista možemo reći ono što mislimo i radimo upotpunjuje i poboljšava naš odnos prema samim sobom i našom okolinom. Tada postajemo svjesni svog cilja i dobijemo svrhu života jer postajemo svjesni sebe.

 

Većina nas se kroz cijeli život upoznaje. Prvenstveno samog sebe. Začudimo se promjenama i ne možemo da vjerujemo na šta ličimo nakon tih silnih godina. Ne možemo da vjerujemo šta smo ranije izgovarali ili radili. Divno je vidjeti kad pričate sa masom, kako se zjenice povećavaju i pale svijetla iznad glave. Možete tačno da vidite kako se životi mijenjaju. Pojavljuju se smjernice i ljudi se raduju što opet znaju kuda da idu. Tako malo ljudima treba, malo ljubavi, malo brige, lijepa riječ i osmjeh. Svijet će Vam pokloniti nakon toga.

 

Moj život se dosta promijenio. Bolest je popustila, pustila me da odahnem. Moj život trenutno ima potpuno drugačije smjernice. Raduju me i daruje mi radost kada ujutro ustanem. Međutim, opet se tu i tamo vratim u svoju tamu, alkohol, drogu i žene, ali dosta manje. Sada se samo opijam ženama i nekad popijem nešto, ni približno kao prije. Volim zavesti, volim očarati, volim zadiviti suprotni spol i naprosto zaroniti u mirise i dodire ljubavne čorbe.

 

U zdravlje mojim ljepotani, neka ste mi živi i zdravi još 100 godina.

30.03.2018.

Noli (opet)

Za početak: https://www.youtube.com/watch?v=JiXnswDyZAQ

Noli, o moja Noli. Iskra zaboravljenog svijeta. Beskrajna fikcija ljubavi nekog drugog života. Miris kose, toplina zagrljaja, dubina pogleda i vječnost dodira. Baš onako kao što kaže u pjesmi, ne želim da svijet vidi, ne želim jer mislim da ne razumiju i sve tako izgleda kao u filmovima.

Dao bih vječnost za dodir, a sve je nekako nestvarno i nikada se ponoviti neće. Silno želim da spustiš glavu na moje grudi i želim da zaspem sa mislim da sam zauvijek tvoj. Fantazija mog starog ega zbog izgubljene bitke u koju se više ne upuštam. Ipak, tu je stara tišina sa kojom redovno pričam o tebi. Tu je onaj miris viskija i onaj ukus tvojih usana, kojeg nikada neću zaboraviti.

Neću te više nikada vidjeti, ali ćeš mi u srcu živjeti vječno. Kako samo patetično od mene. Gadim se sam sebi, ne volim ovako govoriti, ali mi je baš danas, baš danas, onako loše. Dan za alkohol, blues i možda neku profesionalku preko vikenda.

Možda mi samo treba dodir žene, nisam ga osjetio već dva, tri mjeseca. Posao, moram bježati u posao, jedino zdravo mjesto gdje sam pronašao svoj smisao. Onaj smisao za koji nisam vjerovao da ću ga ikada pronaći je u principu uvijek bio tu kraj mene, uz mene.

Samo još jedna čašica i zovem je, samo još jedna, samo jedna, pa možda broj okrenem. Neću, mogu i hoću bez starih rana. Želim da mi neka napravi novu ranu, koju ću kasnije viskijem zalijevati.

27.03.2018.

Ja ba, sta ba?

Za početak: https://www.youtube.com/watch?v=gh9-P1FuB7c


Spremaju nam se izbori. Lijepi naši izbori. To je onaj period gdje se spominje nacionalnost i vjera. To je inaće jako važna stvar, jer ekonomija, industrija i edukacija zavise od toga. Ipak smo mi balkanci sve skontali, ko je kome u svjetskom poredku jebo ili trebao da jebe. Vjerujemo pjevačicama kada kažu da li trebamo vakcinisati svoje dijete. Vjerujemo da smo samo mi spoznali pravu istinu i da svi ostali samo pokušavaju da nas iskoriste i da vladaju svijetom. Ipak je Bosna centar svijeta i bošnjo centar univerzuma. Kad bolje razmislim, bošnjo ne vjeruje u univerzum, ipak smo mi ravna ploća, zato bošnjo vjeruje u Bakira, Srbi u Dodika i Hrvati u Ćovića. Jebiga, ipak smo mi sve skontali, drugi nas ne razumiju jer ne znaju kako je biti potlaćen.


Važno je kojem se bogu moliš. Nema veze to što su pratioci boga poubijali tonu ljudi i ubijaju u ime boga još više, jer isti taj bog voli to tako, dok gleda ko kada masturbira ili gleda porniće. Nema veze to što nemamo šta da jedemo, važno je da poubijamo pedere, lezbe, mrzimo glupe amerikance koji vjeruju da smo sletili na mjesec i da svemir postoji. Jebiga, ipak mi bolje znamo.


Treba plata redovna biti političarima, zato zaokružimo svako svoje krdo stoke, jer dalje od naše rupe nema. Nećemo vjerovati naučnicima, jer ne razumijemo šta prijačaju. Ne govorimo više jezika, jer  šta će nam to kad imam ruke i noge za sporazumjevanje. Svi bi htjeli da bježe od mita i kurupcije, a svako pita da djetetu sredi ispit/kontrolni.

 

Račun nakon kupovine? Šta je to? Jebo to.  

22.03.2018.

Džigerica

Za početak: https://www.youtube.com/watch?v=ZI-aPHeUDlk


Dobio sam dosta privatnih poruka da vratim muziku, pa sam je vratio. Rado bih Vam podjelio neko od svojih predavanja, ali ona su tehničke prirode. Nisu biznis predavanja nego samo tehnološka predavanja. Imam još jedan blog pored ovoga  koji je znatno uspješniji, ali tu pišem na drugom jeziku i većinom o tehnici. Ovaj blog mi je hobi, odmor od ozbiljnijih tema i bijeg od ozbiljnijih ljudi. Nemojte obraćati pažnju na ovaj „counter“ sa desne strane jer nije realno predstavljen (u par navrata se restartovao, čak i jedno vrijeme nije radio, tako da ga ne uzimam ozbiljno). Ja sam trenutno najstariji bloger ovdje. Dosta sam Vas upoznao uživo i ponosan sam što Vas poznajem.

Jučer sam kuhao (moj drugi najdraži hobi). Pileća džigerica sa dosta, dosta prženog luka. Čisto onako da te poslije dobro sastavi kiselina, ali tako je dobro i dok ovo pišem curi mi bala iz usta. Helem, ja sam u svoju džigericu ubacio gljive i dodao još par stvari, pa ubacio u rernu. Ali prvo da počnemo iz početka.

Prvo stavim ulje u tavu da se zagrije. Džigericu uvaljajte u brašno i stavite nakratko da se proprže. Tavu poklopite da vas džigerice ne prskaju.

U istu masnoću u koju ste pržili stavite sitno i krupno sjeckani luk. Dodajte malo soli i pržite dok luk ne omekša i postane staklast.

Šampinjone nasjeckajte na listiće pa i njih dodajete u tavu da se malo zaprže. Promješajte pa sklonite na stranu.

Uzmite jednu tavu pa smjesu iz tave prebacite unutra. Paradajz pire razmutite sa vrućom vodom i vinom (ako ga imate pri ruci, ali nije potrebno) pa dodajte u tavu. Ne zaboravi na miješanje.

Poredajte džigerice, dodajte so, biber, sitno sjeckani peršin. Ako treba dodajte još malo vode.
Ovako pripremljenu tavu stavite u zagrijanu rernu na 200 stepeni i pecite dok tečnost ispari.

Ako Vam se da, napravite još kao dodatak pire krompir (ali to ako želite da se pravo zagotivite)


A ja odoh sad u kupovinu da opet isto napravim, ko me natjera da pišem o ovome

21.03.2018.

Ifeta

Za početak: Mrsko mi više postavljat pjesme

Danas me je dočekala sretna vijest. Predajem na konferenciji u Poreču. To je inače bila jedina konferencija na koju se nisam prošle godine uspio uvaliti. Sad sam definitivno popunjen do Juna. Ostali su dali svoj amin. U subotu predajem pred vojskom studenata, projekat na državnom nivou u kojem učestvuje i RS (hoće i oni komad kolača). Važno je da se ući i takmiče u znanju. Đaci i studenti su vazda bili moj kriptonit. Za njih sam spreman sve uraditi, žrtvovati vrijeme i obaveze, čak sam u par navrata odbio bilo kakvo plaćanje. Ipak na djeci ostaje budućnost.

Velika se prašina diže zbog onog ministra ili šta već što je navodno udario i time usmrtio starca svojim autom. Mislim, jebe mi se, ne mogu ući u detalje toga, niti imam vremena, ali mi je zapao za oko jedan komentar od branitelja dotičnog gospodina „udarača“. Kaže da ga bog testira uzme mu sve, jer ima sve, da se ne oholi. A ja nešto kontam sa druge strane, što je morao jadni deda da pogine zbog toga? Da li to bog ne zna drugačije? Kakav je to bog uopšte?

Važno je kod nas kojem se bogu moliš i kojem toru pripadaš, jebo etiku, moral, princip. Kao da se ništa radom ne postiže, nego samo porodicom i porijeklom. Uhvati me muka, sve što imam sam zaradio. Sve što imam sam mukom stvorio, neću da čekam sadaku ili mjesto u „državi“ gdje ću po cijeli dan da ispijam kafe i pečatim formulare. Ne mogu da shvatim ljude koji žele posao u kojem će po cijeli dan sjediti i mahalati o tome sa kime je Ifeta bila prošlog ljeta, a kad problem nastane onda naleti onaj slavni komentar „ma hajde bogati“.

U se, i u svoje kljuse. Ako nisi napredovao i ako ti se ne sviđa, sam si kriv zbog toga, nije ti nikakva stranka kriva. Barem, kako ja znam, niko te ne drži svezanim za radijator.

20.03.2018.

Šta je ostalo?

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=u9Dg-g7t2l4

Ne zatvaram vrata, odavno ne očekujem ljude. Sjedim u svojoj staroj fotelji i nisam siguran da li sam samo pijan ili mrtav. Stvarno nisam siguran, možda sam slijepac, ionako je moj svijet blijed.

U bespućima ovog malog mjesta, opet iz nekog meni nepoznatog razloga ista kafana, isti šank, samoća kao glavni akter na pozornici mog života. Ovisan sam o toj samoći, teško je napustiti. Ipak, iza mojih leđa, na pozornici je bila Ona. Visoka crnka, duge kose svezano visoko u rep. Obična crna bluza, kožne crne pantalone i visoke crvene sandale. Nisam mogao da je gledam, sve je ono što sam želio i sve ono što ne želim u jednom. Ne mogu se vezati, ne smijem se vezati, jer brzo zavedem i još brže odustanem.

Uzeo sam odmor od svega, htio sam pobjeći, opet, onako na isti fazon. Ali kao i uvijek, ništa od toga. Posao donosi dosta novca, a moja žeđ postaje sve veća i veća. Od sredine prošle godine svaki mjesec nastupam na konferencijama, skoro pa sam obletio cijelu Europu. Čovjek bi očekivao da sam sretan.

Mislim, nemojte me pogrešno shvatiti, nisam ja nesretan, kada imaš puno novca nisi nesretan, nego ti je pomalo dosadno. Privlače te one stvari koje su opasne za mentalno zdravlje. Kao ovaj blog, ne mogu ga se okaniti, ne mogu napustiti pisano slovo. Nisam odavno pisao, a toliko toga imam da kažem.

Nema „neko“ da me sasluša, a možda i neko da me pročita. Ne znam kakvo je sad stanje na blogu, ali pretpostavljam da su ostali nacionalisti/vjernici/radikali, možda bude tu i neko sa kim bih mogao da razmijenim po neku riječ.

Kako god, meni je već lakše duši jer sam pisao.

12.01.2017.

Jes čula boooonaaaa?

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=K53Lf5Jkbjs

 

Viski, zamračen prostor, ova pjesma, zidovi i ja. Gdje je moja kuća, gdje je moje mjesto na ovom svijetu? Gdje je moja nada i moja znatiželja? Gdje su ostali, gdje su se zagubili? U svojoj sam kući, velikoj raskošnoj kući, sa dvorištem, cvijećem i garažom. Moje misli su mi najbolji prijatelji. Bezgranične misli koje dodiruju svaku stranu svijeta, a opet samo dvije minute ove pjesme me odvede na put oko zvijezda, daleko od svijeta. Život je prekratak da se nerviram zbog ljudi koji ne zaslužuju, čak ni da budu problem, u mome životu.

 

U jednoj ruci krst, u drugoj okidač. Bog je izgubljen u koraku, poslije kojeg nema natrag. U okolini gdje je pljuvanje drugoga nacionalni sport, a krađa nagrada, čovjek se zapita zašto sam na istom mjestu, na istom koraku. Lijepo mi je, karijera je više nego dobra. Putuje se, radi se ono što se voli. Čovjek se razmazi. Razmazi ga bogatstvo koje se kreće slagati jer sam u neko vrijeme apsolutno zaboravio onu početnu čar prve velike plate. Postalo je normalno, postalo je neprimjetno. Kao da sam cijeli život živio baš tako. Kolega sa posla voli reći kada se neko (ja) hvali kako je dobro jeo, I Deda ti je ramstek jeo i slušo Kesha.

 

Fascinirajuće kako se cijeli mentalitet, karakter i kultura jednog balkana okarakteriše kroz besmislene dobacive, djece, odraslih osoba, bolje rečeno sredine. Sredina koja Ivu Andrića zove "čoro, jel se piše šta". Sredine koja sama sebe razjeda od zavisti. Sredina u kojoj većina ne želi da radi. Samo eto, nek crkne komšiji krava, za sve ostalo će dati bog. Nemojte se djeco miješati sa Srbima, Hrvatima, držite se svoga stada. Nemojte napredovati, samo u okvirima našeg veličanstvenog balkona. "Dat će Allah". Incestuozne ideje naroda bez pameti, vizije i ideje napretka. Sad mi je to sve smiješno. Manje se sekiram, mnogo manje. Toliko mi je postalo svejedno da se pomalo plašim. Reagujem na ljude kao kapitalac iz neoliberalne sredine. Nemam osjećaja prema ljudima koji nisu uspjeli. Nisu političari krivi, kriv je glup i lijen narod. Ostarili su na balkonu gledajući svijet koji napreduje i udaljava se daleko od njih.  

 

Hasnija, zatvorit taj prozor, puše, znaš da će ti opet na one bubrege sve otići. Jesi čula bona da je ona Mervana otišla za Bojana? Gdje će onako na svoje? Umjesto da je ovdje fino sa nama, babo bi joj sredio u pošti da slaže papire, fino bi joj bilo na svome, a ona tako izdade.


Tu Fadila (onako nasekirano) zapali cigaru i reče, ja sam čula da se i propušila otkako je sa njim, alkohol pije, imaju naku otvorenu vezu, valjda su se posvađali. Nije se ni udala, stara je ona, ko će nju sa sa triest godina. Sve nas je zapad ovaj uništio, ne znaju djeca.Valahi bilahi...

 

Ma pusti to bona moja Fadila, djeca su to, vratiće se oni. Neki dan sam ti bila kod onog Tobe Jarabija. Mogu ti reći da mi je kurije oko otpalo dok sam do kuće došla. Popij bona Fadila, donijela sam ti ove vode što je on diro, da malo te bubrege pročistiš.

11.01.2017.

Pjesma

Ova pjesma je čista perverzija https://www.youtube.com/watch?v=qEuV82GqQnE


Spot, pjesma, sve za 10!
10.01.2017.

Space

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=qEuV82GqQnE

 

Smisao života je samo da si živ. To je tako jasno i tako očito i tako jednostavno. Pa ipak, svako trči okolo u velikoj panici, kao da je to potrebno kako bi se postiglo nešto izvan sebe. Prljava voda se najbolje razbistri kada je ostaviš na miru. Jedini smisao koji tražite u promjeni se jedino nalazi ako uskočite i zaplivate u promjeni. Vi ste otvor kroz koji svemir gleda i istražuje sebe. Shvatio sam da su prošlost i budućnost iluzija. Oni postoje u sadašnjosti, a to je ono što postoji i sve što postoji u ovom trenutku. Baš tu, u tim našim očima svemir doživljava sebe. Kroz naše uši, svemir sluša harmonije. Svjedočimo svemiru i on stiče slavu njegove veličanstvenosti. U svemu tome koliko god pokušavamo da stvorimo nešto trajno, to više i više postaje beživotno.

 

Živimo u kulturi u cijelosti hipnotizirani iluzijom vremena, u kojem tzv sadašnji trenutak ne predstavlja ništa. Mi nemamo sadašnjost. Naša svijest je gotovo u potpunosti zaokupljena memorijama i očekivanjima. Mi ne shvaćamo da nikada nije bio, niti će biti bilo koja druga iskustva od sadašnjeg iskustva. Mi smo, dakle, izvan dodira sa stvarnošću. Mi smo bolesnici sa fascinacijom za korisne alate, imena i brojeva, simbola, znakova, koncepcije i ideja.

 

Big Bang. To je kao da si uzeo bocu tinte, pa  ga bacio od zid. Razbio, tinta se širi. A u sredini, ostaje gusta, zar ne? Na rubu, male kapljice će postati finije i finije i napraviti složenije obrasce, zar ne? Dakle, na isti način, bio je veliki prasak na početku stvari i šire. Svi mi, ti i ja, sjedimo ovdje u ovoj sobi, kao komplicirana ljudska bića, put, izlaz na rubu tog prasak. Mi smo komplicirani mali uzorci na kraju njega. Vrlo zanimljivo. Ako mislite da ste samo unutar vaše kože, što se definira kao jedna vrlo komplicirani mali uvojak, izlaz na rubu eksplozije, kroz svemir koji izlazi na vrijeme. Milijarde godina, bio si veliki prasak, ali sada ste komplicirano ljudsko biće. Svaki naš dio kroz evoluciju i nastanak skoro pa praćen, ali nikada osjećaj da smo još uvijek veliki prasak.

 

Svi smo mi isti, samo ovisi kako definirate sami. Vi ste zapravo, samo posljedica velikog praska. Ti nisi nešto što je na neki način marioneta na kraju procesa. Vi ste još uvijek proces. Ti si veliki prasak, izvorna sila svemira. Vidim svakoga od vas kao energiju, daleko iz svemira, gdje svaka ta energija dijeli prostor guste tinte na zidu.

09.01.2017.

Ameno

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=3EyRbwZs7e0

 

Moramo težiti prema onom najvišem, prema savršenom. Savršenom, hranom, muzikom, okolinom, kulturom, naukom i prirodom. Ne smijemo pretpostaviti da bi ijedna druga stvar bila korisnija od znanja o ljudskim pojavama, običaja i težnjama. Marionete fizioloških potreba su više nego savršen aparat za zabavu u ovim zimskim danima. Filozofija ateiste ili način postojanja bez mentalnih okova bajkama ovoga svijeta. Svi mo mi duboko u duši ateisti. Mi se ne rađamo sa vjerom. Mi se rađamo kao ateisti. Vjerom nas podučavaju zavisno od sredine u kojoj smo rođeni. Tako nam postavljaju temelje straha i ograničenja. Bezgranična kontrola nekog suptilnog morala koji po definiciji i ne liči na ljudski moral nego na neku definiciju licemjerstva i zakrivljenih vrijednosti neznalica.

 

Pustimo žene da vladaju. Mislim da bi mnogo toga naučili. Možda bi se na kraju svega toga posvađali i nijedna država ne bi pričala sa drugom. Poslušajmo bibliju - 1 Timothy 2:11-14, ona mora biti u pravu jer je od Boga.

„Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj


Ili možda Ephesians 5:21-24

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!


Ustvari, zaboravimo to, dajmo muževima svrhu, učinimo genocid kako kažu u bibliji Samuel 15:3

Sada idi i udari na Amaleka, izvrši "herem", kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!'"

 

Ah, kakav samo moral koji nas je naučio da poštujemo i volimo jedne druge. Definitivno su nas vjerske knjige naučile moralu i ljubavi. Jes da je to poštovanje i ljubav samo prema istomišljenicima, ali nema veze, tako je bog rekao.

 

Mene ovo brine. Nije mi nimalo smiješno. Ne treba nijednu vjersku knjigu pratiti. Brzo naučiš da ako si drugačiji ili se protiviš, kraj ti brzo stiže. Po šerijatu davno više ne bih bio živ. Nije to sad neki gubitak, ali veliki ljudi kao što je Alan Turing, Hans Bethe, Niels Bohr i sl.. bi bio veliki gubitak za čovječanstvo. Dobro je što vjera u većini slučajeva zakonom nije zavladala i moramo se boriti svake sekunde protiv onih koji čitaju samo jednu knjigu, knjigu od boga.


Stariji postovi