Silent

Kritika Ljudskog Uma

20.12.2016.

Papak u Zagrebu

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=gB3VoTnMt2U

 

Žene i mačke će raditi što žele, a muškarci i psi, bi se trebali opustiti i naviknuti na tu ideju. Mašta dame vrlo brzo skače iz divljenja prema ljubavi u ljubav za brak. Kroz par sekundi prođe cijeli život sa tobom i označite kao podobnog ili ne. Sve to radi sa osmjehom na licu, ne primijetiš i ne nadaš se šta se odvija u toj slatkoj glavi okićenoj lijepim očima.  Biti žena je jako težak posao jer moraju da izađu na kraj sa muškarcima. Kad bolje razmislim postoje samo tri stvari koje treba učiniti sa nekom ženom. Možete je voljeti, patiti za njom, ili pretvoriti je u literaturu. Za njih smo pisali, vodili ratove i gubili živote. Nažalost uvijek će te nači veliku ženu pored idiota. Tu lekciju nikada na nauče. Žene nas žele mijenjati. Ona počinje sa idejom šta može od nas uraditi. A mi, muškarci, mi samo želimo da ostanemo vječno djeca i da se ponekad foliramo da smo odrasli kako bi zaveli i zaspali na njihovim grudima u šumi njene kose.

 

Odsjeo sam u Hotelu 9. Nekih 200 metara od glavnog kolodvora u Zagrebu. Nekih 15 minuta od  Meštrovićevog paviljona (ako sam potrefio ime). Lagana šetnja do centra, nekih 20 minuta. Udoban hotel i djevojka na recepciji koja gori. Izvinjavam se, ona ne gori, ona sagorijeva sve oko sebe. Čak se i postidim kad je ugledam prilikom dolaska i odlaska.

 

Prvu noć je došao Marin po mene (kolega sa kojim radim). Visok, plav momak, 23 godine star, ljepuškast omladinac sa oštrim purgerskim naglaskom. Htio me voditi na pjevaljke pa sam mu morao objašnjavati kako ja to ne slušam i ne želim. Smarao me glupostima i pričom kako je on moćan i kako mu djevojke padaju na koljena čim se pojavi (hihih folira se na mene). Nisam puno komentarisao, trebalo mi je par čašica da se opustim i dobra muzika da se odmorim. Momak ne pije pivo tako da u startu ništa sa njim nisam mogao. Popili smo kafu kod parka Adolfa i tu je bio kraj. Htio me vratiti nazad ali sam htio da prošetam jer je noć bila još mlada.

 

22:00 i nemam kuda. Nakon nekih pedesetak metara šetnje glavnom ulicom naletim na 3 momka (kosanera, nekih 20tak godina) koja sam zamolio da mi preporuče ili da me upute na neki Pub ili nešto tako slično. Kažu da su krenuli prema Irish pub.u Pa sam zamolio da me upute ili povedu sa sobom. Nisi se protivili, počeli smo se zezat i sve je bilo lakše. Kažu mi da je to između krivog puta i zlatnog mede. Kada smo došli onako sam iz zezancije rekao, jel ovo mjesto sigurno? Na šta su se oni nasmijali i pokazali da je preko puta MUP, tako da se opustim. Unutra fina atmosfera, peder party, sve sami muškarci. Haj, nema veze, dobra ekipa, dobro ću se napit. Častim raju točenim da se zahvalim na gostoprimstvu. Muzika nije baš neka ali dovoljno dobra da mi koljeno cupka ispod stola. Dok sam trepno bilo je 02:00. Treba nazad, treba u devet ujutro predavat