Silent

Kritika Ljudskog Uma

23.12.2016.

Christopher Hitchens

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=KAJhWjtLixU  

 

Neću početi sa pjesmom. Počinjem sa svojim idolom Christopherom Hitchensom. Možda ću jedan dan dobaciti do 1% njegove sposobnosti da potopi sve ispred sebe u znanju, logici kao i filozofiji života. Možda ću imati na kraju dva fakulteta ili tri, ali nikada neću poznavati historiju i filozofiju kao on. Prvi put sam saznao za njega kada sam dobio knjigu od tetke Why Orwell Matters malo prije nego što ću početi da pišem ovaj blog 2004 godine. Oštrouman i detaljan u svojoj afirmaciji. Decidan u ekspresiji i genijalan u potapanju mitova.

 

 

Kasnije sam naletio na the portable Atheist, koja mi je bila u neku ruku dosadna, nisam se udubio niti razmatrao njegove argumente jer sam bio u to doba neka vrsta vjernika, integrisan u mitove vjere i ograničen društvom. Međutim oko 2008 za rođendan dobivam od svog najboljeg prijatelja God is not great. Dugo vremena mi je stajao na polici, nisam je dotakao do onog trenutka kada sam se teže razbolio i morao duže vremena preležati u bolnici. To mi je bilo glavno štivo u bolnici. Tada sam imao vremena da razmišljam o onome što govori. Tada sam slušao tišinu i shvatio svoje misli. Pomogao mi je da vidim sebe pa sam poslije bolnice počeo da čitam svaku njegovu knjigu. Postao je moja opsesija. Morao sam duže vremena mirovati zbog bolesti, tako da nisam nigdje izlazio, jedino što sam imao je Hitchens i kuhinja.

 

Čitao sam i For the sake of argument, The Portable Atheist, Mortality i remek djelo Arguably. Rado bih svima vama preporučio svaku od ovih knjiga, ali morate razumjeti da vam treba dosta tišine i vremena za razmišljanje dok čitate. Daleko je od knjiga za plaže, ali ima i onih među vama koji cijene ovakvu vrstu knjiga. On je možda i glavni razlog zašto sam postao Ateista!

 

The only position that leaves me with no cognitive dissonance is atheism. It is not a creed. Death is certain, replacing both the siren-song of Paradise and the dread of Hell. Life on this earth, with all its mystery and beauty and pain, is then to be lived far more intensely: we stumble and get up, we are sad, confident, insecure, feel loneliness and joy and love. There is nothing more; but I want nothing more.

                                                                                             - The Portable Atheist

               

I try to deny myself any illusions or delusions, and I think that this perhaps entitles me to try and deny the same to others, at least as long as they refuse to keep their fantasies to themselves.

                                                                            - Hitch-22