Silent

Kritika Ljudskog Uma

12.01.2017.

Jes čula boooonaaaa?

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=K53Lf5Jkbjs

 

Viski, zamračen prostor, ova pjesma, zidovi i ja. Gdje je moja kuća, gdje je moje mjesto na ovom svijetu? Gdje je moja nada i moja znatiželja? Gdje su ostali, gdje su se zagubili? U svojoj sam kući, velikoj raskošnoj kući, sa dvorištem, cvijećem i garažom. Moje misli su mi najbolji prijatelji. Bezgranične misli koje dodiruju svaku stranu svijeta, a opet samo dvije minute ove pjesme me odvede na put oko zvijezda, daleko od svijeta. Život je prekratak da se nerviram zbog ljudi koji ne zaslužuju, čak ni da budu problem, u mome životu.

 

U jednoj ruci krst, u drugoj okidač. Bog je izgubljen u koraku, poslije kojeg nema natrag. U okolini gdje je pljuvanje drugoga nacionalni sport, a krađa nagrada, čovjek se zapita zašto sam na istom mjestu, na istom koraku. Lijepo mi je, karijera je više nego dobra. Putuje se, radi se ono što se voli. Čovjek se razmazi. Razmazi ga bogatstvo koje se kreće slagati jer sam u neko vrijeme apsolutno zaboravio onu početnu čar prve velike plate. Postalo je normalno, postalo je neprimjetno. Kao da sam cijeli život živio baš tako. Kolega sa posla voli reći kada se neko (ja) hvali kako je dobro jeo, I Deda ti je ramstek jeo i slušo Kesha.

 

Fascinirajuće kako se cijeli mentalitet, karakter i kultura jednog balkana okarakteriše kroz besmislene dobacive, djece, odraslih osoba, bolje rečeno sredine. Sredina koja Ivu Andrića zove "čoro, jel se piše šta". Sredine koja sama sebe razjeda od zavisti. Sredina u kojoj većina ne želi da radi. Samo eto, nek crkne komšiji krava, za sve ostalo će dati bog. Nemojte se djeco miješati sa Srbima, Hrvatima, držite se svoga stada. Nemojte napredovati, samo u okvirima našeg veličanstvenog balkona. "Dat će Allah". Incestuozne ideje naroda bez pameti, vizije i ideje napretka. Sad mi je to sve smiješno. Manje se sekiram, mnogo manje. Toliko mi je postalo svejedno da se pomalo plašim. Reagujem na ljude kao kapitalac iz neoliberalne sredine. Nemam osjećaja prema ljudima koji nisu uspjeli. Nisu političari krivi, kriv je glup i lijen narod. Ostarili su na balkonu gledajući svijet koji napreduje i udaljava se daleko od njih.  

 

Hasnija, zatvorit taj prozor, puše, znaš da će ti opet na one bubrege sve otići. Jesi čula bona da je ona Mervana otišla za Bojana? Gdje će onako na svoje? Umjesto da je ovdje fino sa nama, babo bi joj sredio u pošti da slaže papire, fino bi joj bilo na svome, a ona tako izdade.


Tu Fadila (onako nasekirano) zapali cigaru i reče, ja sam čula da se i propušila otkako je sa njim, alkohol pije, imaju naku otvorenu vezu, valjda su se posvađali. Nije se ni udala, stara je ona, ko će nju sa sa triest godina. Sve nas je zapad ovaj uništio, ne znaju djeca.Valahi bilahi...

 

Ma pusti to bona moja Fadila, djeca su to, vratiće se oni. Neki dan sam ti bila kod onog Tobe Jarabija. Mogu ti reći da mi je kurije oko otpalo dok sam do kuće došla. Popij bona Fadila, donijela sam ti ove vode što je on diro, da malo te bubrege pročistiš.

11.01.2017.

Pjesma

Ova pjesma je čista perverzija https://www.youtube.com/watch?v=qEuV82GqQnE


Spot, pjesma, sve za 10!
10.01.2017.

Space

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=qEuV82GqQnE

 

Smisao života je samo da si živ. To je tako jasno i tako očito i tako jednostavno. Pa ipak, svako trči okolo u velikoj panici, kao da je to potrebno kako bi se postiglo nešto izvan sebe. Prljava voda se najbolje razbistri kada je ostaviš na miru. Jedini smisao koji tražite u promjeni se jedino nalazi ako uskočite i zaplivate u promjeni. Vi ste otvor kroz koji svemir gleda i istražuje sebe. Shvatio sam da su prošlost i budućnost iluzija. Oni postoje u sadašnjosti, a to je ono što postoji i sve što postoji u ovom trenutku. Baš tu, u tim našim očima svemir doživljava sebe. Kroz naše uši, svemir sluša harmonije. Svjedočimo svemiru i on stiče slavu njegove veličanstvenosti. U svemu tome koliko god pokušavamo da stvorimo nešto trajno, to više i više postaje beživotno.

 

Živimo u kulturi u cijelosti hipnotizirani iluzijom vremena, u kojem tzv sadašnji trenutak ne predstavlja ništa. Mi nemamo sadašnjost. Naša svijest je gotovo u potpunosti zaokupljena memorijama i očekivanjima. Mi ne shvaćamo da nikada nije bio, niti će biti bilo koja druga iskustva od sadašnjeg iskustva. Mi smo, dakle, izvan dodira sa stvarnošću. Mi smo bolesnici sa fascinacijom za korisne alate, imena i brojeva, simbola, znakova, koncepcije i ideja.

 

Big Bang. To je kao da si uzeo bocu tinte, pa  ga bacio od zid. Razbio, tinta se širi. A u sredini, ostaje gusta, zar ne? Na rubu, male kapljice će postati finije i finije i napraviti složenije obrasce, zar ne? Dakle, na isti način, bio je veliki prasak na početku stvari i šire. Svi mi, ti i ja, sjedimo ovdje u ovoj sobi, kao komplicirana ljudska bića, put, izlaz na rubu tog prasak. Mi smo komplicirani mali uzorci na kraju njega. Vrlo zanimljivo. Ako mislite da ste samo unutar vaše kože, što se definira kao jedna vrlo komplicirani mali uvojak, izlaz na rubu eksplozije, kroz svemir koji izlazi na vrijeme. Milijarde godina, bio si veliki prasak, ali sada ste komplicirano ljudsko biće. Svaki naš dio kroz evoluciju i nastanak skoro pa praćen, ali nikada osjećaj da smo još uvijek veliki prasak.

 

Svi smo mi isti, samo ovisi kako definirate sami. Vi ste zapravo, samo posljedica velikog praska. Ti nisi nešto što je na neki način marioneta na kraju procesa. Vi ste još uvijek proces. Ti si veliki prasak, izvorna sila svemira. Vidim svakoga od vas kao energiju, daleko iz svemira, gdje svaka ta energija dijeli prostor guste tinte na zidu.

09.01.2017.

Ameno

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=3EyRbwZs7e0

 

Moramo težiti prema onom najvišem, prema savršenom. Savršenom, hranom, muzikom, okolinom, kulturom, naukom i prirodom. Ne smijemo pretpostaviti da bi ijedna druga stvar bila korisnija od znanja o ljudskim pojavama, običaja i težnjama. Marionete fizioloških potreba su više nego savršen aparat za zabavu u ovim zimskim danima. Filozofija ateiste ili način postojanja bez mentalnih okova bajkama ovoga svijeta. Svi mo mi duboko u duši ateisti. Mi se ne rađamo sa vjerom. Mi se rađamo kao ateisti. Vjerom nas podučavaju zavisno od sredine u kojoj smo rođeni. Tako nam postavljaju temelje straha i ograničenja. Bezgranična kontrola nekog suptilnog morala koji po definiciji i ne liči na ljudski moral nego na neku definiciju licemjerstva i zakrivljenih vrijednosti neznalica.

 

Pustimo žene da vladaju. Mislim da bi mnogo toga naučili. Možda bi se na kraju svega toga posvađali i nijedna država ne bi pričala sa drugom. Poslušajmo bibliju - 1 Timothy 2:11-14, ona mora biti u pravu jer je od Boga.

„Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj


Ili možda Ephesians 5:21-24

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!


Ustvari, zaboravimo to, dajmo muževima svrhu, učinimo genocid kako kažu u bibliji Samuel 15:3

Sada idi i udari na Amaleka, izvrši "herem", kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!'"

 

Ah, kakav samo moral koji nas je naučio da poštujemo i volimo jedne druge. Definitivno su nas vjerske knjige naučile moralu i ljubavi. Jes da je to poštovanje i ljubav samo prema istomišljenicima, ali nema veze, tako je bog rekao.

 

Mene ovo brine. Nije mi nimalo smiješno. Ne treba nijednu vjersku knjigu pratiti. Brzo naučiš da ako si drugačiji ili se protiviš, kraj ti brzo stiže. Po šerijatu davno više ne bih bio živ. Nije to sad neki gubitak, ali veliki ljudi kao što je Alan Turing, Hans Bethe, Niels Bohr i sl.. bi bio veliki gubitak za čovječanstvo. Dobro je što vjera u većini slučajeva zakonom nije zavladala i moramo se boriti svake sekunde protiv onih koji čitaju samo jednu knjigu, knjigu od boga.

06.01.2017.

2017

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=3rgnCnCb_us

 

Godina savršeno počela sa pjesmom na koju sam naletio kod prijatelja. Pustio je pred kraj derneka, negdje oko pola 6 ujutro. Većina raje je popadala, neki u sobama završili, neki otišli, ali prava stara raja je ostala. Nismo se ovako okupili skoro 5 godina. Petorka koja je manje-više preživjela sve, jedan u Engleskoj, jedan u Njemačkoj, Jedan u Češkoj, jedan u Sloveniji i ja u BiH. Svi smo se okupili kod dragog Buce. Buco ko trska mršav, ali je nekada u školskim danima jeo ko svi mi zajedno. Buco, Vedo, Kera, Miki i Švabo (ja). Buco je pustio ovu pjesmu, a mi smo se pogledali, digli čaše i nazdravili.

 

Kera nam je sredio 3 striperke koje su nas zabavljale cijelo veće. Užasno druželjubive, dovukao ih iz Češke. Bilo je tu i nepoznatih lica. Pretežno prijatelji od nekog od nas. Svako je doveo po nekoga, osim mene. Kera je sa striperkama napravio belaj Buci, jer njegova žena nije baš bila oduševljena. Vedo i Buco su bili oženjeni, Miki, Kera i ja nismo. Kera i Miki su naravno završili u sobama sa djevojkama, a ja sam sa Tamarom (striperka) ispijao viski. Tako sam saznao da njih tri nisu samo striperke nego rade sve ono što poželimo. Nisam bio zainteresovan za nešto više. Bio sam željan druženja.

 

Tamara je bila porijeklom polu Armenka/Čehinja. Majka Čehinja, otac Armenac. Duga, ravna plava kosa i velike zeleno-plave oči. Prelijepih crta lica. Pokazivala mi je slike na mobitelu, na oca je, ima njegove oči i usne. Bavi se ovim poslom dvije godine, a završila je za medicinsku sestru. Kaže da mnogo više ovako zaradi, nego kada bi bila medicinska sestra. Želi da postane doktor, ali nema novca za doktorske studije. Sretna je, jer kako kaže, bira partnere sa kojima će leći za novac, dok se stripanjem bavi gdje god ima prilike.

 

Buco je napravio pravi ambijent tako što ženi nije dozvolio da kuha. Šala na stranu, ne poznajem ni jednu Slovenku da zna kuhati. Boli ga briga, ima super firmu koja mu više nego dobro doprinosi kućnoj kasi. On je prvi pobjegao u Sloveniju 96-te godine. Miki je otišao 2001, Vedo 2005, a Kera 2010. Svi su dobro stojeći i uspješni u poslu koji rade. Jedino nas Buco sve šiša, kvari nam prosjek sa svojom ogromnom kućom, bazenom i sisatom ženom.