Silent

Kritika Ljudskog Uma

10.01.2017.

Space

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=qEuV82GqQnE

 

Smisao života je samo da si živ. To je tako jasno i tako očito i tako jednostavno. Pa ipak, svako trči okolo u velikoj panici, kao da je to potrebno kako bi se postiglo nešto izvan sebe. Prljava voda se najbolje razbistri kada je ostaviš na miru. Jedini smisao koji tražite u promjeni se jedino nalazi ako uskočite i zaplivate u promjeni. Vi ste otvor kroz koji svemir gleda i istražuje sebe. Shvatio sam da su prošlost i budućnost iluzija. Oni postoje u sadašnjosti, a to je ono što postoji i sve što postoji u ovom trenutku. Baš tu, u tim našim očima svemir doživljava sebe. Kroz naše uši, svemir sluša harmonije. Svjedočimo svemiru i on stiče slavu njegove veličanstvenosti. U svemu tome koliko god pokušavamo da stvorimo nešto trajno, to više i više postaje beživotno.

 

Živimo u kulturi u cijelosti hipnotizirani iluzijom vremena, u kojem tzv sadašnji trenutak ne predstavlja ništa. Mi nemamo sadašnjost. Naša svijest je gotovo u potpunosti zaokupljena memorijama i očekivanjima. Mi ne shvaćamo da nikada nije bio, niti će biti bilo koja druga iskustva od sadašnjeg iskustva. Mi smo, dakle, izvan dodira sa stvarnošću. Mi smo bolesnici sa fascinacijom za korisne alate, imena i brojeva, simbola, znakova, koncepcije i ideja.

 

Big Bang. To je kao da si uzeo bocu tinte, pa  ga bacio od zid. Razbio, tinta se širi. A u sredini, ostaje gusta, zar ne? Na rubu, male kapljice će postati finije i finije i napraviti složenije obrasce, zar ne? Dakle, na isti način, bio je veliki prasak na početku stvari i šire. Svi mi, ti i ja, sjedimo ovdje u ovoj sobi, kao komplicirana ljudska bića, put, izlaz na rubu tog prasak. Mi smo komplicirani mali uzorci na kraju njega. Vrlo zanimljivo. Ako mislite da ste samo unutar vaše kože, što se definira kao jedna vrlo komplicirani mali uvojak, izlaz na rubu eksplozije, kroz svemir koji izlazi na vrijeme. Milijarde godina, bio si veliki prasak, ali sada ste komplicirano ljudsko biće. Svaki naš dio kroz evoluciju i nastanak skoro pa praćen, ali nikada osjećaj da smo još uvijek veliki prasak.

 

Svi smo mi isti, samo ovisi kako definirate sami. Vi ste zapravo, samo posljedica velikog praska. Ti nisi nešto što je na neki način marioneta na kraju procesa. Vi ste još uvijek proces. Ti si veliki prasak, izvorna sila svemira. Vidim svakoga od vas kao energiju, daleko iz svemira, gdje svaka ta energija dijeli prostor guste tinte na zidu.