Silent

Kritika Ljudskog Uma

30.03.2018.

Noli (opet)

Za početak: https://www.youtube.com/watch?v=JiXnswDyZAQ

Noli, o moja Noli. Iskra zaboravljenog svijeta. Beskrajna fikcija ljubavi nekog drugog života. Miris kose, toplina zagrljaja, dubina pogleda i vječnost dodira. Baš onako kao što kaže u pjesmi, ne želim da svijet vidi, ne želim jer mislim da ne razumiju i sve tako izgleda kao u filmovima.

Dao bih vječnost za dodir, a sve je nekako nestvarno i nikada se ponoviti neće. Silno želim da spustiš glavu na moje grudi i želim da zaspem sa mislim da sam zauvijek tvoj. Fantazija mog starog ega zbog izgubljene bitke u koju se više ne upuštam. Ipak, tu je stara tišina sa kojom redovno pričam o tebi. Tu je onaj miris viskija i onaj ukus tvojih usana, kojeg nikada neću zaboraviti.

Neću te više nikada vidjeti, ali ćeš mi u srcu živjeti vječno. Kako samo patetično od mene. Gadim se sam sebi, ne volim ovako govoriti, ali mi je baš danas, baš danas, onako loše. Dan za alkohol, blues i možda neku profesionalku preko vikenda.

Možda mi samo treba dodir žene, nisam ga osjetio već dva, tri mjeseca. Posao, moram bježati u posao, jedino zdravo mjesto gdje sam pronašao svoj smisao. Onaj smisao za koji nisam vjerovao da ću ga ikada pronaći je u principu uvijek bio tu kraj mene, uz mene.

Samo još jedna čašica i zovem je, samo još jedna, samo jedna, pa možda broj okrenem. Neću, mogu i hoću bez starih rana. Želim da mi neka napravi novu ranu, koju ću kasnije viskijem zalijevati.

27.03.2018.

Ja ba, sta ba?

Za početak: https://www.youtube.com/watch?v=gh9-P1FuB7c


Spremaju nam se izbori. Lijepi naši izbori. To je onaj period gdje se spominje nacionalnost i vjera. To je inaće jako važna stvar, jer ekonomija, industrija i edukacija zavise od toga. Ipak smo mi balkanci sve skontali, ko je kome u svjetskom poredku jebo ili trebao da jebe. Vjerujemo pjevačicama kada kažu da li trebamo vakcinisati svoje dijete. Vjerujemo da smo samo mi spoznali pravu istinu i da svi ostali samo pokušavaju da nas iskoriste i da vladaju svijetom. Ipak je Bosna centar svijeta i bošnjo centar univerzuma. Kad bolje razmislim, bošnjo ne vjeruje u univerzum, ipak smo mi ravna ploća, zato bošnjo vjeruje u Bakira, Srbi u Dodika i Hrvati u Ćovića. Jebiga, ipak smo mi sve skontali, drugi nas ne razumiju jer ne znaju kako je biti potlaćen.


Važno je kojem se bogu moliš. Nema veze to što su pratioci boga poubijali tonu ljudi i ubijaju u ime boga još više, jer isti taj bog voli to tako, dok gleda ko kada masturbira ili gleda porniće. Nema veze to što nemamo šta da jedemo, važno je da poubijamo pedere, lezbe, mrzimo glupe amerikance koji vjeruju da smo sletili na mjesec i da svemir postoji. Jebiga, ipak mi bolje znamo.


Treba plata redovna biti političarima, zato zaokružimo svako svoje krdo stoke, jer dalje od naše rupe nema. Nećemo vjerovati naučnicima, jer ne razumijemo šta prijačaju. Ne govorimo više jezika, jer  šta će nam to kad imam ruke i noge za sporazumjevanje. Svi bi htjeli da bježe od mita i kurupcije, a svako pita da djetetu sredi ispit/kontrolni.

 

Račun nakon kupovine? Šta je to? Jebo to.  

22.03.2018.

Džigerica

Za početak: https://www.youtube.com/watch?v=ZI-aPHeUDlk


Dobio sam dosta privatnih poruka da vratim muziku, pa sam je vratio. Rado bih Vam podjelio neko od svojih predavanja, ali ona su tehničke prirode. Nisu biznis predavanja nego samo tehnološka predavanja. Imam još jedan blog pored ovoga  koji je znatno uspješniji, ali tu pišem na drugom jeziku i većinom o tehnici. Ovaj blog mi je hobi, odmor od ozbiljnijih tema i bijeg od ozbiljnijih ljudi. Nemojte obraćati pažnju na ovaj „counter“ sa desne strane jer nije realno predstavljen (u par navrata se restartovao, čak i jedno vrijeme nije radio, tako da ga ne uzimam ozbiljno). Ja sam trenutno najstariji bloger ovdje. Dosta sam Vas upoznao uživo i ponosan sam što Vas poznajem.

Jučer sam kuhao (moj drugi najdraži hobi). Pileća džigerica sa dosta, dosta prženog luka. Čisto onako da te poslije dobro sastavi kiselina, ali tako je dobro i dok ovo pišem curi mi bala iz usta. Helem, ja sam u svoju džigericu ubacio gljive i dodao još par stvari, pa ubacio u rernu. Ali prvo da počnemo iz početka.

Prvo stavim ulje u tavu da se zagrije. Džigericu uvaljajte u brašno i stavite nakratko da se proprže. Tavu poklopite da vas džigerice ne prskaju.

U istu masnoću u koju ste pržili stavite sitno i krupno sjeckani luk. Dodajte malo soli i pržite dok luk ne omekša i postane staklast.

Šampinjone nasjeckajte na listiće pa i njih dodajete u tavu da se malo zaprže. Promješajte pa sklonite na stranu.

Uzmite jednu tavu pa smjesu iz tave prebacite unutra. Paradajz pire razmutite sa vrućom vodom i vinom (ako ga imate pri ruci, ali nije potrebno) pa dodajte u tavu. Ne zaboravi na miješanje.

Poredajte džigerice, dodajte so, biber, sitno sjeckani peršin. Ako treba dodajte još malo vode.
Ovako pripremljenu tavu stavite u zagrijanu rernu na 200 stepeni i pecite dok tečnost ispari.

Ako Vam se da, napravite još kao dodatak pire krompir (ali to ako želite da se pravo zagotivite)


A ja odoh sad u kupovinu da opet isto napravim, ko me natjera da pišem o ovome

21.03.2018.

Ifeta

Za početak: Mrsko mi više postavljat pjesme

Danas me je dočekala sretna vijest. Predajem na konferenciji u Poreču. To je inače bila jedina konferencija na koju se nisam prošle godine uspio uvaliti. Sad sam definitivno popunjen do Juna. Ostali su dali svoj amin. U subotu predajem pred vojskom studenata, projekat na državnom nivou u kojem učestvuje i RS (hoće i oni komad kolača). Važno je da se ući i takmiče u znanju. Đaci i studenti su vazda bili moj kriptonit. Za njih sam spreman sve uraditi, žrtvovati vrijeme i obaveze, čak sam u par navrata odbio bilo kakvo plaćanje. Ipak na djeci ostaje budućnost.

Velika se prašina diže zbog onog ministra ili šta već što je navodno udario i time usmrtio starca svojim autom. Mislim, jebe mi se, ne mogu ući u detalje toga, niti imam vremena, ali mi je zapao za oko jedan komentar od branitelja dotičnog gospodina „udarača“. Kaže da ga bog testira uzme mu sve, jer ima sve, da se ne oholi. A ja nešto kontam sa druge strane, što je morao jadni deda da pogine zbog toga? Da li to bog ne zna drugačije? Kakav je to bog uopšte?

Važno je kod nas kojem se bogu moliš i kojem toru pripadaš, jebo etiku, moral, princip. Kao da se ništa radom ne postiže, nego samo porodicom i porijeklom. Uhvati me muka, sve što imam sam zaradio. Sve što imam sam mukom stvorio, neću da čekam sadaku ili mjesto u „državi“ gdje ću po cijeli dan da ispijam kafe i pečatim formulare. Ne mogu da shvatim ljude koji žele posao u kojem će po cijeli dan sjediti i mahalati o tome sa kime je Ifeta bila prošlog ljeta, a kad problem nastane onda naleti onaj slavni komentar „ma hajde bogati“.

U se, i u svoje kljuse. Ako nisi napredovao i ako ti se ne sviđa, sam si kriv zbog toga, nije ti nikakva stranka kriva. Barem, kako ja znam, niko te ne drži svezanim za radijator.

20.03.2018.

Šta je ostalo?

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=u9Dg-g7t2l4

Ne zatvaram vrata, odavno ne očekujem ljude. Sjedim u svojoj staroj fotelji i nisam siguran da li sam samo pijan ili mrtav. Stvarno nisam siguran, možda sam slijepac, ionako je moj svijet blijed.

U bespućima ovog malog mjesta, opet iz nekog meni nepoznatog razloga ista kafana, isti šank, samoća kao glavni akter na pozornici mog života. Ovisan sam o toj samoći, teško je napustiti. Ipak, iza mojih leđa, na pozornici je bila Ona. Visoka crnka, duge kose svezano visoko u rep. Obična crna bluza, kožne crne pantalone i visoke crvene sandale. Nisam mogao da je gledam, sve je ono što sam želio i sve ono što ne želim u jednom. Ne mogu se vezati, ne smijem se vezati, jer brzo zavedem i još brže odustanem.

Uzeo sam odmor od svega, htio sam pobjeći, opet, onako na isti fazon. Ali kao i uvijek, ništa od toga. Posao donosi dosta novca, a moja žeđ postaje sve veća i veća. Od sredine prošle godine svaki mjesec nastupam na konferencijama, skoro pa sam obletio cijelu Europu. Čovjek bi očekivao da sam sretan.

Mislim, nemojte me pogrešno shvatiti, nisam ja nesretan, kada imaš puno novca nisi nesretan, nego ti je pomalo dosadno. Privlače te one stvari koje su opasne za mentalno zdravlje. Kao ovaj blog, ne mogu ga se okaniti, ne mogu napustiti pisano slovo. Nisam odavno pisao, a toliko toga imam da kažem.

Nema „neko“ da me sasluša, a možda i neko da me pročita. Ne znam kakvo je sad stanje na blogu, ali pretpostavljam da su ostali nacionalisti/vjernici/radikali, možda bude tu i neko sa kim bih mogao da razmijenim po neku riječ.

Kako god, meni je već lakše duši jer sam pisao.