Silent

Kritika Ljudskog Uma

21.03.2018.

Ifeta

Za početak: Mrsko mi više postavljat pjesme

Danas me je dočekala sretna vijest. Predajem na konferenciji u Poreču. To je inače bila jedina konferencija na koju se nisam prošle godine uspio uvaliti. Sad sam definitivno popunjen do Juna. Ostali su dali svoj amin. U subotu predajem pred vojskom studenata, projekat na državnom nivou u kojem učestvuje i RS (hoće i oni komad kolača). Važno je da se ući i takmiče u znanju. Đaci i studenti su vazda bili moj kriptonit. Za njih sam spreman sve uraditi, žrtvovati vrijeme i obaveze, čak sam u par navrata odbio bilo kakvo plaćanje. Ipak na djeci ostaje budućnost.

Velika se prašina diže zbog onog ministra ili šta već što je navodno udario i time usmrtio starca svojim autom. Mislim, jebe mi se, ne mogu ući u detalje toga, niti imam vremena, ali mi je zapao za oko jedan komentar od branitelja dotičnog gospodina „udarača“. Kaže da ga bog testira uzme mu sve, jer ima sve, da se ne oholi. A ja nešto kontam sa druge strane, što je morao jadni deda da pogine zbog toga? Da li to bog ne zna drugačije? Kakav je to bog uopšte?

Važno je kod nas kojem se bogu moliš i kojem toru pripadaš, jebo etiku, moral, princip. Kao da se ništa radom ne postiže, nego samo porodicom i porijeklom. Uhvati me muka, sve što imam sam zaradio. Sve što imam sam mukom stvorio, neću da čekam sadaku ili mjesto u „državi“ gdje ću po cijeli dan da ispijam kafe i pečatim formulare. Ne mogu da shvatim ljude koji žele posao u kojem će po cijeli dan sjediti i mahalati o tome sa kime je Ifeta bila prošlog ljeta, a kad problem nastane onda naleti onaj slavni komentar „ma hajde bogati“.

U se, i u svoje kljuse. Ako nisi napredovao i ako ti se ne sviđa, sam si kriv zbog toga, nije ti nikakva stranka kriva. Barem, kako ja znam, niko te ne drži svezanim za radijator.

20.03.2018.

Šta je ostalo?

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=u9Dg-g7t2l4

Ne zatvaram vrata, odavno ne očekujem ljude. Sjedim u svojoj staroj fotelji i nisam siguran da li sam samo pijan ili mrtav. Stvarno nisam siguran, možda sam slijepac, ionako je moj svijet blijed.

U bespućima ovog malog mjesta, opet iz nekog meni nepoznatog razloga ista kafana, isti šank, samoća kao glavni akter na pozornici mog života. Ovisan sam o toj samoći, teško je napustiti. Ipak, iza mojih leđa, na pozornici je bila Ona. Visoka crnka, duge kose svezano visoko u rep. Obična crna bluza, kožne crne pantalone i visoke crvene sandale. Nisam mogao da je gledam, sve je ono što sam želio i sve ono što ne želim u jednom. Ne mogu se vezati, ne smijem se vezati, jer brzo zavedem i još brže odustanem.

Uzeo sam odmor od svega, htio sam pobjeći, opet, onako na isti fazon. Ali kao i uvijek, ništa od toga. Posao donosi dosta novca, a moja žeđ postaje sve veća i veća. Od sredine prošle godine svaki mjesec nastupam na konferencijama, skoro pa sam obletio cijelu Europu. Čovjek bi očekivao da sam sretan.

Mislim, nemojte me pogrešno shvatiti, nisam ja nesretan, kada imaš puno novca nisi nesretan, nego ti je pomalo dosadno. Privlače te one stvari koje su opasne za mentalno zdravlje. Kao ovaj blog, ne mogu ga se okaniti, ne mogu napustiti pisano slovo. Nisam odavno pisao, a toliko toga imam da kažem.

Nema „neko“ da me sasluša, a možda i neko da me pročita. Ne znam kakvo je sad stanje na blogu, ali pretpostavljam da su ostali nacionalisti/vjernici/radikali, možda bude tu i neko sa kim bih mogao da razmijenim po neku riječ.

Kako god, meni je već lakše duši jer sam pisao.

12.01.2017.

Jes čula boooonaaaa?

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=K53Lf5Jkbjs

 

Viski, zamračen prostor, ova pjesma, zidovi i ja. Gdje je moja kuća, gdje je moje mjesto na ovom svijetu? Gdje je moja nada i moja znatiželja? Gdje su ostali, gdje su se zagubili? U svojoj sam kući, velikoj raskošnoj kući, sa dvorištem, cvijećem i garažom. Moje misli su mi najbolji prijatelji. Bezgranične misli koje dodiruju svaku stranu svijeta, a opet samo dvije minute ove pjesme me odvede na put oko zvijezda, daleko od svijeta. Život je prekratak da se nerviram zbog ljudi koji ne zaslužuju, čak ni da budu problem, u mome životu.

 

U jednoj ruci krst, u drugoj okidač. Bog je izgubljen u koraku, poslije kojeg nema natrag. U okolini gdje je pljuvanje drugoga nacionalni sport, a krađa nagrada, čovjek se zapita zašto sam na istom mjestu, na istom koraku. Lijepo mi je, karijera je više nego dobra. Putuje se, radi se ono što se voli. Čovjek se razmazi. Razmazi ga bogatstvo koje se kreće slagati jer sam u neko vrijeme apsolutno zaboravio onu početnu čar prve velike plate. Postalo je normalno, postalo je neprimjetno. Kao da sam cijeli život živio baš tako. Kolega sa posla voli reći kada se neko (ja) hvali kako je dobro jeo, I Deda ti je ramstek jeo i slušo Kesha.

 

Fascinirajuće kako se cijeli mentalitet, karakter i kultura jednog balkana okarakteriše kroz besmislene dobacive, djece, odraslih osoba, bolje rečeno sredine. Sredina koja Ivu Andrića zove "čoro, jel se piše šta". Sredine koja sama sebe razjeda od zavisti. Sredina u kojoj većina ne želi da radi. Samo eto, nek crkne komšiji krava, za sve ostalo će dati bog. Nemojte se djeco miješati sa Srbima, Hrvatima, držite se svoga stada. Nemojte napredovati, samo u okvirima našeg veličanstvenog balkona. "Dat će Allah". Incestuozne ideje naroda bez pameti, vizije i ideje napretka. Sad mi je to sve smiješno. Manje se sekiram, mnogo manje. Toliko mi je postalo svejedno da se pomalo plašim. Reagujem na ljude kao kapitalac iz neoliberalne sredine. Nemam osjećaja prema ljudima koji nisu uspjeli. Nisu političari krivi, kriv je glup i lijen narod. Ostarili su na balkonu gledajući svijet koji napreduje i udaljava se daleko od njih.  

 

Hasnija, zatvorit taj prozor, puše, znaš da će ti opet na one bubrege sve otići. Jesi čula bona da je ona Mervana otišla za Bojana? Gdje će onako na svoje? Umjesto da je ovdje fino sa nama, babo bi joj sredio u pošti da slaže papire, fino bi joj bilo na svome, a ona tako izdade.


Tu Fadila (onako nasekirano) zapali cigaru i reče, ja sam čula da se i propušila otkako je sa njim, alkohol pije, imaju naku otvorenu vezu, valjda su se posvađali. Nije se ni udala, stara je ona, ko će nju sa sa triest godina. Sve nas je zapad ovaj uništio, ne znaju djeca.Valahi bilahi...

 

Ma pusti to bona moja Fadila, djeca su to, vratiće se oni. Neki dan sam ti bila kod onog Tobe Jarabija. Mogu ti reći da mi je kurije oko otpalo dok sam do kuće došla. Popij bona Fadila, donijela sam ti ove vode što je on diro, da malo te bubrege pročistiš.

11.01.2017.

Pjesma

Ova pjesma je čista perverzija https://www.youtube.com/watch?v=qEuV82GqQnE


Spot, pjesma, sve za 10!
10.01.2017.

Space

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=qEuV82GqQnE

 

Smisao života je samo da si živ. To je tako jasno i tako očito i tako jednostavno. Pa ipak, svako trči okolo u velikoj panici, kao da je to potrebno kako bi se postiglo nešto izvan sebe. Prljava voda se najbolje razbistri kada je ostaviš na miru. Jedini smisao koji tražite u promjeni se jedino nalazi ako uskočite i zaplivate u promjeni. Vi ste otvor kroz koji svemir gleda i istražuje sebe. Shvatio sam da su prošlost i budućnost iluzija. Oni postoje u sadašnjosti, a to je ono što postoji i sve što postoji u ovom trenutku. Baš tu, u tim našim očima svemir doživljava sebe. Kroz naše uši, svemir sluša harmonije. Svjedočimo svemiru i on stiče slavu njegove veličanstvenosti. U svemu tome koliko god pokušavamo da stvorimo nešto trajno, to više i više postaje beživotno.

 

Živimo u kulturi u cijelosti hipnotizirani iluzijom vremena, u kojem tzv sadašnji trenutak ne predstavlja ništa. Mi nemamo sadašnjost. Naša svijest je gotovo u potpunosti zaokupljena memorijama i očekivanjima. Mi ne shvaćamo da nikada nije bio, niti će biti bilo koja druga iskustva od sadašnjeg iskustva. Mi smo, dakle, izvan dodira sa stvarnošću. Mi smo bolesnici sa fascinacijom za korisne alate, imena i brojeva, simbola, znakova, koncepcije i ideja.

 

Big Bang. To je kao da si uzeo bocu tinte, pa  ga bacio od zid. Razbio, tinta se širi. A u sredini, ostaje gusta, zar ne? Na rubu, male kapljice će postati finije i finije i napraviti složenije obrasce, zar ne? Dakle, na isti način, bio je veliki prasak na početku stvari i šire. Svi mi, ti i ja, sjedimo ovdje u ovoj sobi, kao komplicirana ljudska bića, put, izlaz na rubu tog prasak. Mi smo komplicirani mali uzorci na kraju njega. Vrlo zanimljivo. Ako mislite da ste samo unutar vaše kože, što se definira kao jedna vrlo komplicirani mali uvojak, izlaz na rubu eksplozije, kroz svemir koji izlazi na vrijeme. Milijarde godina, bio si veliki prasak, ali sada ste komplicirano ljudsko biće. Svaki naš dio kroz evoluciju i nastanak skoro pa praćen, ali nikada osjećaj da smo još uvijek veliki prasak.

 

Svi smo mi isti, samo ovisi kako definirate sami. Vi ste zapravo, samo posljedica velikog praska. Ti nisi nešto što je na neki način marioneta na kraju procesa. Vi ste još uvijek proces. Ti si veliki prasak, izvorna sila svemira. Vidim svakoga od vas kao energiju, daleko iz svemira, gdje svaka ta energija dijeli prostor guste tinte na zidu.

09.01.2017.

Ameno

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=3EyRbwZs7e0

 

Moramo težiti prema onom najvišem, prema savršenom. Savršenom, hranom, muzikom, okolinom, kulturom, naukom i prirodom. Ne smijemo pretpostaviti da bi ijedna druga stvar bila korisnija od znanja o ljudskim pojavama, običaja i težnjama. Marionete fizioloških potreba su više nego savršen aparat za zabavu u ovim zimskim danima. Filozofija ateiste ili način postojanja bez mentalnih okova bajkama ovoga svijeta. Svi mo mi duboko u duši ateisti. Mi se ne rađamo sa vjerom. Mi se rađamo kao ateisti. Vjerom nas podučavaju zavisno od sredine u kojoj smo rođeni. Tako nam postavljaju temelje straha i ograničenja. Bezgranična kontrola nekog suptilnog morala koji po definiciji i ne liči na ljudski moral nego na neku definiciju licemjerstva i zakrivljenih vrijednosti neznalica.

 

Pustimo žene da vladaju. Mislim da bi mnogo toga naučili. Možda bi se na kraju svega toga posvađali i nijedna država ne bi pričala sa drugom. Poslušajmo bibliju - 1 Timothy 2:11-14, ona mora biti u pravu jer je od Boga.

„Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj


Ili možda Ephesians 5:21-24

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!


Ustvari, zaboravimo to, dajmo muževima svrhu, učinimo genocid kako kažu u bibliji Samuel 15:3

Sada idi i udari na Amaleka, izvrši "herem", kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!'"

 

Ah, kakav samo moral koji nas je naučio da poštujemo i volimo jedne druge. Definitivno su nas vjerske knjige naučile moralu i ljubavi. Jes da je to poštovanje i ljubav samo prema istomišljenicima, ali nema veze, tako je bog rekao.

 

Mene ovo brine. Nije mi nimalo smiješno. Ne treba nijednu vjersku knjigu pratiti. Brzo naučiš da ako si drugačiji ili se protiviš, kraj ti brzo stiže. Po šerijatu davno više ne bih bio živ. Nije to sad neki gubitak, ali veliki ljudi kao što je Alan Turing, Hans Bethe, Niels Bohr i sl.. bi bio veliki gubitak za čovječanstvo. Dobro je što vjera u većini slučajeva zakonom nije zavladala i moramo se boriti svake sekunde protiv onih koji čitaju samo jednu knjigu, knjigu od boga.

06.01.2017.

2017

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=3rgnCnCb_us

 

Godina savršeno počela sa pjesmom na koju sam naletio kod prijatelja. Pustio je pred kraj derneka, negdje oko pola 6 ujutro. Većina raje je popadala, neki u sobama završili, neki otišli, ali prava stara raja je ostala. Nismo se ovako okupili skoro 5 godina. Petorka koja je manje-više preživjela sve, jedan u Engleskoj, jedan u Njemačkoj, Jedan u Češkoj, jedan u Sloveniji i ja u BiH. Svi smo se okupili kod dragog Buce. Buco ko trska mršav, ali je nekada u školskim danima jeo ko svi mi zajedno. Buco, Vedo, Kera, Miki i Švabo (ja). Buco je pustio ovu pjesmu, a mi smo se pogledali, digli čaše i nazdravili.

 

Kera nam je sredio 3 striperke koje su nas zabavljale cijelo veće. Užasno druželjubive, dovukao ih iz Češke. Bilo je tu i nepoznatih lica. Pretežno prijatelji od nekog od nas. Svako je doveo po nekoga, osim mene. Kera je sa striperkama napravio belaj Buci, jer njegova žena nije baš bila oduševljena. Vedo i Buco su bili oženjeni, Miki, Kera i ja nismo. Kera i Miki su naravno završili u sobama sa djevojkama, a ja sam sa Tamarom (striperka) ispijao viski. Tako sam saznao da njih tri nisu samo striperke nego rade sve ono što poželimo. Nisam bio zainteresovan za nešto više. Bio sam željan druženja.

 

Tamara je bila porijeklom polu Armenka/Čehinja. Majka Čehinja, otac Armenac. Duga, ravna plava kosa i velike zeleno-plave oči. Prelijepih crta lica. Pokazivala mi je slike na mobitelu, na oca je, ima njegove oči i usne. Bavi se ovim poslom dvije godine, a završila je za medicinsku sestru. Kaže da mnogo više ovako zaradi, nego kada bi bila medicinska sestra. Želi da postane doktor, ali nema novca za doktorske studije. Sretna je, jer kako kaže, bira partnere sa kojima će leći za novac, dok se stripanjem bavi gdje god ima prilike.

 

Buco je napravio pravi ambijent tako što ženi nije dozvolio da kuha. Šala na stranu, ne poznajem ni jednu Slovenku da zna kuhati. Boli ga briga, ima super firmu koja mu više nego dobro doprinosi kućnoj kasi. On je prvi pobjegao u Sloveniju 96-te godine. Miki je otišao 2001, Vedo 2005, a Kera 2010. Svi su dobro stojeći i uspješni u poslu koji rade. Jedino nas Buco sve šiša, kvari nam prosjek sa svojom ogromnom kućom, bazenom i sisatom ženom.

28.12.2016.

Sretna nova!

Slatki ste, kada iznesem istinu onda je problem. Problem je prirode balkana. Niste to samo vi. Svaka država sa ovih prostora ima isti problem. U komentarima nema argumenta, samo vrijeđanje. Vrijeđate čovjeka kojeg ne poznajete. Pišete na blogeru koji ne znači nikome ništa. Ovo je tabla na kojoj se švrlja i briše. Ne važna za postojanje vaših bitnih života.

 

Pišete komentare čovjeku koji voli da piše. To je moj hobi, moja zabava na pauzama tako da neću nikada ostavljati komentare anonimno na pojedine vaše blogove. Nisam nikada radio i neću, ne vidim svrhu i nemam taj kompleks. To što je nekome od vas zanimljivo da u moje ime nešto govori, to na vašu dušu. Ja mirno spavam.

 

Zaboravljate da je ovo platforma za zabavu, druženje i razmjenu mišljenja. U prevodu, ako ti se ne sviđa, imaš mnoštvo drugih blogera. Ovdje sam postao nekim blogerima opsesija, pa otvaraju blog gdje samo vrijeđaju mene, ( http://prozimanje.blogger.ba/ ). Toliko bolesno da sam sebi popunjava komentare. Nikakav problem, neću ti uskratiti pravo da pokažeš svijetu koliko si bolestan.

 

Na kraju sam zatvorio komentare na prošlom postu, jer su pojedinci počeli da vrijeđaju na nacionalnoj osnovi. To već prelazi granicu. Tako ću i u buduće postupiti. Ne želim vam loše, želim vam pokazati ono što ne vidite. Od vas sam dosta naučio, a nadam se da ste i vi ponešto od mene.

 

Moja dobra prijateljica sa ovog bloga mi je uputila par savjeta i mislim da je upravu. Malo ću vas napustiti, da se odmorim, pa se vratim sa istinom poslije nove godine. Sada ću da biram svoje bitke

 

Ja odlazim u Sloveniju preko nove godine. Valjda čeme vrijeme poslužiti. Par prijatelja me čeka, tako da se nadam da će biti dobro.

 

Nadam se da će te i vi provesti novu godinu u šali i ljubavi. Želim vam puno zdravlja i pameti. Fatajte se svog života, jer na kraju apsolutno nije važno jer neko nekome ostavio komentar na nekom tamo blog portalu

28.12.2016.

Islam, vjera mira

Kuran (3:56) one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći."...

 

Kuran (2:216) Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.

 

Kuran (2:191-193) I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjernike.

A ako se prođu - pa, Allah zaista prašta i samilostan je.

I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.

 

Kuran (3:151) Mi ćemo uliti strah u srca onih koji neće da vjeruju zato što druge Allahu ravnim smatraju, o kojima On nije objavio ništa; Džehennem će njihovo boravište postati, a grozno će prebivalište nevjernika biti.

 

Kuran (4:74) I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne žale žrtvovati život na ovome svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.

 

Kuran (8:12) Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima

 

Kuran (8:65) O vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijediće dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijediće hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju.

 

Itd...

27.12.2016.

Njam

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=OT9tqddn9PY

 

Jutros naletim na ovu pjesmu na radiju. Skrećem sa strane i palim Shazam. Već sam je 50 puta preslušao i imam nade da će mi se zgaditi do kraja dana. Kakva silna radost na sabahu. Ne smijem da kažem da će mi biti miran dan na poslu jer uvijek krene po zlu. Kad bolje razmislim, nikada mi nije bilo dosadno, uvijek nađem neki vid zabave. Bogu je također bilo dosadno, zato je stvorio čovjeka, pa je čovjeku bilo dosadno, pa je peglao boga da mu stvori ženu. Pa je bog stvorio ženu i ona je ubila čovjeka u pojam. Treba paziti šta želimo i treba cijeniti dosadu i tišinu.

 

Lijepo je uživati u tišini. Dobra muzika i super klopa. Kad smo kod klope imam belaj, ne mogu da se odlučim između Njoki Caprese ili Fuži s tartufatom? Ko da gledam biće njoke, jer ne znam hoću li naći Tartufate u Konzumu (bivšem Merkatoru). Caprese je lagano napraviti, treba vam maslinovo ulje, paradajz, bosiljak i mocarela. Još kad bi paradajz bio u sezoni, gdje bi mi kraj bio. Jednostavno, na maslinovom ulju prodinstam crveni luk i dodam mu bijeli luk kad omekša. To će sve lijepo da zamiriše pa ću dodati nasjeckani paradajz i ostaviti da se krčka 5 minuta. Zatim dodati pasirani paradajz i ostaviti još oko 10 minuta.

 

Sa strane skuhati njoke i narezati mocarelu i bosiljak, pa sve fino sa sosom staviti u jednu vatrostalnu posudu koju ću gurnuti u rernu na nekih 10 minuta ili dok se mocarela ne istopi. Nemojte zaboraviti dodati bibera, soli, parmezana i jelo je gotovo. Uz to bih preporučio čašu Pošip (Stina) bijelo vino. Već sam gladan a nisam ni blizu kraju radnog vremena.

 

Ne znam da li ste se vi to pitali, ali od vikenda me smara misao, ako je bog stvorio ženu od jednog rebra, šta bi onda tek učinio od radijatora?


Noviji postovi | Stariji postovi