Silent

Kritika Ljudskog Uma

22.12.2016.

Booze and Blues

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=mdrAdcxFB9c

 

Ah taj divni blues i jutarnji viski. Čašica prije polaska i razbudiš se odmah. Ovih dana sam u blues ekstazi. Levitiram preko ulice do posla. Levitiram dok radim, levitiram u ritmu nekog novog Ja. Vrijeme postaje nebitno. Vrijeme ne postoji, vrijeme je sporazum, a ko ne zna da je vrijeme sporazum taj vrijeme uzima ozbiljno. Za njega je vrijeme novac, neki rok trajanja. Zato je najbolje vrijeme pustiti, opustiti se u čahuri mira, što duševnog, što tjelesnog. Odlučio sam da takav budem u Zagrebu, jer sam u Kranju imao jako puno vremena da razmišljam i šetam/pijem.

 

Na seminaru sam se raspitivao da li još neko poznaje neko dobro mjesto za stare rokere. Preporučili su mi mjesto iznad gradske tržnice. Kažu da furam pravo prema crkvama, kafana bi se trebala nalaziti između galerije i muzeja. Naravno ja sam se tu izgubio pa palim mobitel i mape koje me vode tačno do odredišta. Booze and Blues se zvao lokal (valjda se još tako zove). Prigušena svjetla, mali stolovi i sve baš onako kako volim. Muzika na mjestu i ja za šankom. Život je lijep. Meni barem ne treba više.

 

Nakon treće čašice i malo ćaskanja sa šankerom, on mi pušta Zeppeline, a meni suza na oko. Nije bilo neke gužve, onako taman. Pored mene je sjedila neka crvenokosa koja je cijelu noć ispijala čašu za čašom vina i tipkala na mobitelu. Onako ljepuškaste face, ništa posebno. Nisam htio da se upucavam, nije me zanimala tu noć. Međutim onako prije ponoći, ona krenu u toalet pa mi usput reče, ti si prvi frajer koji mi se nije nabacivao otkako dolazim ovdje, ali to ćemo riješiti kada se vratim iz toaleta. Meni bilo smiješno, ali se ona ne predaje pri povratku...


Opet me ne gledaš, a sviđam ti se, znam ja to prokužit, niste vi muškarci teški za razumjet. Uostalom više gledaš u boce u regalu nego u moje kukove.


Ko kaže da me kukovi privlače? Znaš ti dobro na šta ja mislim. Uostalom dosta pričaš sa šankerom, da nemaš možda druge sklonosti?

 

Čujem po naglasku da niste odavde mlada damo? Iz Novog Sada sam, ovdje sam mjesec dana poslovno.

Razumijem, čime se bavi mlada dama? Vidi ti njega, on bi već sve o meni da zna. Ne može to tek tako brzo. Prvo dama pita. Čime se bavi mačak sa drugim sklonostima?

Izvinite, ali nemam živaca da se igram sa vama, malo odmaram mozak od posla.

Opa, zar ti stvarno nisam nikako privlačna? (ovdje mi već uveliko ide na živce)

Večeras mi se samo pije.

A damu nećeš častiti?

Tu ja mahnem šankeru da obnovi pića kod nje i kod mene.

Vidiš kako me slušaš, muški su kao psi, moraš ih prvo trenirati.

Znači sad sam i pas?

Ja volim pse, poslušne, dobro trenirane pse, nisam žena sa mačkama.

 

21.12.2016.

Lemmy

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=y0sik4yZHY8

 

Mislim da ne postoji spot sa više testosterona od ovog kojeg sam postavio na vrhu. Ustvari ne postoji više testosterona od Lemmy-a. Lemmy, Kralj, Alfa-Omega, Sultan, Tito i Majka, sve istovremeno. Radujem se smrti zato što znam da će me Lemmy dočekati sa kurvama i viskijem. Konačno je pakao na dobrom glasu otkako je On došao. Navodno se par žbunjeva u Arabiji zapalilo iz kojih su meleci rekli da Lemmy časti sve redom i da je gore i dole pravo dobro, također novi zapis se pojavio koji govori da više djevice ne postoje na ovom i na onom svijetu jer je Lemmy uradio svoje u roku od šest dana a sedmi dan se odmarao. Čak se iz jednog posebno širokog žbunja ukazao Vehabija koji je recitovao ovu pjesmu https://www.youtube.com/watch?v=v4b3MBkOx5k

 

Ali nećemo sve vjerovati, onda bih ispao vjernik, a to ne želim. Tako da ćemo ostaviti sve sa strane dok se prvi zapis ne pojavi koji je već unaprijed rekao sve ili gdje nauka dokazuje postojanje mjesta gdje Lemmy nije već nekoga/nešto jebo.

 

Nego da se vratim na Zagrebu, tu noć sam imao sjajnu diskusiju sa kosanerima koji su bili ateisti (sto je normalno). Oni tvrde da je sveta Marija Tereza postala agnostik prije smrti. Pojavili su se zapisi u kojem govori kako ne vidi smisao ovog svijeta i kako izgovara molitve ali one nemaju smisla niti osjećaja. Kao da je izgubila dodir sa bogom. Nagledala se toliko zla, ali je ništa nije dotaklo kao zlo prema djeci. Zapisi kažu kako je u više navrata izostavila molitvu u crkvi i kritikovala tadašnje popove i njihova predavanja. Smatrala je kako više nije sigurna u sebe i u Boga unutar njenog srca. Žrtvovala je sebe da bi napravila domove/crkve onima koji nisu imali ništa, da bi opravdala svoj pad vjere.

 

Nisam prije za ovo čuo o čemu su pričali pa sam pri povratku to malo istražio. Fakat su postojali zapisi gdje je to tvrdila i gdje se tako ponašala. Ipak, moram priznati da je dosta toga dobrog učinila i da treba uvažiti njen trud. Jedino što mi smeta je što su je proglasili svetom. Što sa druge strane implicira da se dosta svetaca isto tako proglasilo svetim.

 

Kako god bilo, živio Lemmy, on je barem iskren svetac!

20.12.2016.

Papak u Zagrebu

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=gB3VoTnMt2U

 

Žene i mačke će raditi što žele, a muškarci i psi, bi se trebali opustiti i naviknuti na tu ideju. Mašta dame vrlo brzo skače iz divljenja prema ljubavi u ljubav za brak. Kroz par sekundi prođe cijeli život sa tobom i označite kao podobnog ili ne. Sve to radi sa osmjehom na licu, ne primijetiš i ne nadaš se šta se odvija u toj slatkoj glavi okićenoj lijepim očima.  Biti žena je jako težak posao jer moraju da izađu na kraj sa muškarcima. Kad bolje razmislim postoje samo tri stvari koje treba učiniti sa nekom ženom. Možete je voljeti, patiti za njom, ili pretvoriti je u literaturu. Za njih smo pisali, vodili ratove i gubili živote. Nažalost uvijek će te nači veliku ženu pored idiota. Tu lekciju nikada na nauče. Žene nas žele mijenjati. Ona počinje sa idejom šta može od nas uraditi. A mi, muškarci, mi samo želimo da ostanemo vječno djeca i da se ponekad foliramo da smo odrasli kako bi zaveli i zaspali na njihovim grudima u šumi njene kose.

 

Odsjeo sam u Hotelu 9. Nekih 200 metara od glavnog kolodvora u Zagrebu. Nekih 15 minuta od  Meštrovićevog paviljona (ako sam potrefio ime). Lagana šetnja do centra, nekih 20 minuta. Udoban hotel i djevojka na recepciji koja gori. Izvinjavam se, ona ne gori, ona sagorijeva sve oko sebe. Čak se i postidim kad je ugledam prilikom dolaska i odlaska.

 

Prvu noć je došao Marin po mene (kolega sa kojim radim). Visok, plav momak, 23 godine star, ljepuškast omladinac sa oštrim purgerskim naglaskom. Htio me voditi na pjevaljke pa sam mu morao objašnjavati kako ja to ne slušam i ne želim. Smarao me glupostima i pričom kako je on moćan i kako mu djevojke padaju na koljena čim se pojavi (hihih folira se na mene). Nisam puno komentarisao, trebalo mi je par čašica da se opustim i dobra muzika da se odmorim. Momak ne pije pivo tako da u startu ništa sa njim nisam mogao. Popili smo kafu kod parka Adolfa i tu je bio kraj. Htio me vratiti nazad ali sam htio da prošetam jer je noć bila još mlada.

 

22:00 i nemam kuda. Nakon nekih pedesetak metara šetnje glavnom ulicom naletim na 3 momka (kosanera, nekih 20tak godina) koja sam zamolio da mi preporuče ili da me upute na neki Pub ili nešto tako slično. Kažu da su krenuli prema Irish pub.u Pa sam zamolio da me upute ili povedu sa sobom. Nisi se protivili, počeli smo se zezat i sve je bilo lakše. Kažu mi da je to između krivog puta i zlatnog mede. Kada smo došli onako sam iz zezancije rekao, jel ovo mjesto sigurno? Na šta su se oni nasmijali i pokazali da je preko puta MUP, tako da se opustim. Unutra fina atmosfera, peder party, sve sami muškarci. Haj, nema veze, dobra ekipa, dobro ću se napit. Častim raju točenim da se zahvalim na gostoprimstvu. Muzika nije baš neka ali dovoljno dobra da mi koljeno cupka ispod stola. Dok sam trepno bilo je 02:00. Treba nazad, treba u devet ujutro predavat

19.12.2016.

Elijah Craig

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=J4YPMiFaPWo

 

Za početak, po neki zvuk lagane gitare i blago oštrog muškog glasa. Tu je i gutljaj viskija, razumije se, bez leda. Bliži se kraj godine i zbrajaju se djela, naravno, samo ona sa profitom. Ne gleda se na loše trenutke jer se nada, da se neće ponoviti. Meni je žao da tek tako zaobiđem te loše trenutke jer su jedino oni stvarni i dobro zagrebeni u našem skrivenom biću. Svi na svoj način pametuju, svi traže opravdanje za svoje postojanje, neki kroz ono što su kupili, neki kroz ljubav, a neki kroz molitvu. Nisam se promijenio za ovo vrijeme koje nisam bio tu. Još trčim za kratkim suknjama i visokim potpeticama. Pokušavam da u zraku uhvatim miris kose i isprosim poljubac u rame. Nemam planove za slijedeću godinu, osim da dobro jedem i dobro je

 

Čovjeku treba tako malo da se osjeća dobro, a tako puno da se osjeća ispunjenim. Jedan od razloga zašto nisam pisao je moje putovanje u Kranj (Slovenija) i Zagreb. Dobili smo dva projekta koja su trebala biti realizirana do kraja godine u Kranju. Malo mjesto kroz koje teče Sava. Malo veća Ilidža. Ali eto, lijepo je prošetati po čistom zraku i obići jedan jedini Pub u centru. Tu sam probao najbolji viski po njima Elijah Craig Barrel Proof Kentucky Straight Bourbon Whiskey. Nisu ga htjeli otvoriti, kažu stoji u regalu više od 15 godina. Otvorit će ga jedino ako budem htio kupiti cijelu bocu. Platio sam ga 120 Eura i nisam se pokajao. Najbolji jebeni viski koji sam u životu probao. Toplo preporučujem za ljubitelje viskija među vama. Ispijao sam ga dvije sedmice. Svaki gutljaj sam doživljavao kao da je prvi.

 

A Zagreb, ah, ta moja stara švalerka, poslije Beograda najbolje mjesto na balkanu za samotnjake. Za one koji nemaju šta izgubiti u gradu koji te ne vidi i ne čuje. Zagreb po meni ima onu staru Austro-Ugarsku dušu, krhku i otmjenu. Ponekad grubu i uvredljivu, neće se sudržati šamaru i osudi, ali će te rado prihvatiti ako imaš nešto potrošiti. Niko nije vezan ni za koga i niko ne zavisi od drugoga, baš onako, kako volim. Previše pretvaranja i dokazivanja, sve najbolje za promatrača kao što sam ja. Sve najbolje za samotnjaka bez kučeta i mačeta uz novac za potrošiti.

 

Ovaj život se mora voliti, ovaj život je samo jedan. Ko hvali i jedva čeka smrt taj ne zna šta propušta, taj je pretežno vjernik u nadi da će dobiti ono što je propustio kada umre.

13.10.2016.

Oplakao sam... hahahahahahah

12.10.2016.

Boris Dežulović: Lako je ateistima

Lako je ateistima. Ateisti su odlučili da nema Boga, sva su Njegova prava i obaveze jednostavno prenijeli na čovjeka, i sve su njihove moralne i etičke dileme samo ljudske.


Po njima, recimo, žena ima pravo odlučivati o svome tijelu kao da je njeno. Pred traumatičnom odlukom o nastavku trudnoće ona može popričati s mužem i posavjetovati se s najboljom prijateljicom, može i s majkom i sa kolumnisticom ženske revije, i s liječnikom i s psihologom, može i sa župnikom i sa studentskim kapelanom ako hoće, ali odluka na kraju može, hoće i smije biti samo njena. Prepustili su tako odluku ženi, i što se njih tiče to je gotova stvar, slučaj riješen, idemo dalje, što ćemo s homoseksualcima?


Lako je ateistima.


Njihove su dileme samo moralne i etičke, nemaju oni drugih pitanja i potpitanja, ateisti sve riješe onim, kako se zovu, dokazima i činjenicama, takozvano ljudsko pravo njima je apsolutno i bez iznimke. Dočim, vjernicima se tek tada otvara cijeli svemir upitnika.


Vjernici, recimo, vjeruju da je sve na svijetu i u čovjeku od Boga, od Boga da je i život i smrt, sve da je volja Njegova, kako na nebu tako i na zemlji, pa tako da je od Njega volje Njegove i svaki život začet u ženskoj utrobi, i da je taj život – slava Ocu, gdje čuo i ne čuo – od prvoga trenutka kad se spermatozoid mužjaka vođen Njegovom nevidljivom rukom zabije u jajnu stanicu ženke. Ako je tako, a tako je, nije na čovjeku, a kamoli na ženi, da taj život prekida, jer to je izravna intervencija u Božji plan i naum, ili – ako je ljudima tako lakše – ubojstvo.


Da su, eto, vjernici poput ateista, tu bi oni završili, pobačaj je ubojstvo i gotova stvar, slučaj riješen, idemo dalje, što ćemo s pederima?


Za razliku od tvrdih i zadrtih ateista, međutim, vjernicima se tek tada nad glavama rastvori onaj svemir upitnika, pa im zuje oko glava poput muha: što, na primjer, ako je zametak u ženinoj utrobi plod silovanja, što ako je i sama majka malodobno dijete, što ako je jasno da će se roditi kao dijete s teškim deformitetom i bez šanse za ikakav, a kamoli dostojanstven život, što ako nastavak trudnoće izravno ugrožava majčin život, što ako dijete izvjesno neće preživjeti porođaj, što ako ga neće preživjeti ni dijete ni majka? I eto pukotina u moralnom i etičkom zakonu vjernika, jer oni su osjećajni i empatični ljudi, spremni na milosrdne ustupke. Eto odjednom iznimke u čvrstom stavu da je život od začeća Božji, svet i nepovrediv.


Nije li dirljiva pažnja i briga vjernika?


Niste čuli za takvu popustljivost kod militantnih ateista, kod kojih žena ima apsolutno pravo na svoje tijelo bez ijedne i ikakve iznimke, i koja po njima to pravo ima čak i onda kad već ima, štajaznam, četiri kćerke, muž čeka sina, a testovi enzima u krvnoj plazmi pokažu da će biti muško. Žena po njima ima pravo izbora sve i kad bi se na prvom ultrazvuku jasno vidjela, recimo, slova INRI, i kad bi bilo izvjesno da u sebi nosi samog Mesiju, Sina Božjeg.


To je zato što su ateisti bezbožna, jednolična bića, čija su načela bez pukotina, ravna poput Zemljine ploče. Dočim su vjernici, recimo, najmanje dvolični.


Ako je, naime, sve na svijetu i u čovjeku od Boga, ako je od Boga i život i smrt, ako je sve volja Njegova, kako na nebu tako i na zemlji, pa tako da i svaki život začet u ženskoj utrobi, i ako je taj život – slava Ocu, gdje čuo i ne čuo – od prvoga trenutka kad se spermatozoid mužjaka vođen Njegovom nevidljivom rukom zabije u jajnu stanicu ženke, ako nije na čovjeku, a kamoli na ženi, da taj život prekida, jer je to izravna intervencija u Božji plan i naum – ili, ako je ljudima tako lakše, ubojstvo – kako to da nije ubojstvo i pobačaj ploda začetog silovanjem?


Odnosno – ako je ubojstvo, a izvjesno jest – kako je to ubojstvo dopušteno?


Plod začet silovanjem sasvim sigurno nije kriv što mu je majka nosila izazovnu crvenu minicu i duboki dekolte, pa se takva skitala gradom u gluho doba večeri, niti je kriv što mu je otac, nezaposleni, neuračunljivi i dotad nekažnjavani branitelj, te večeri malo više popio, pa tako neubrojiv djevojčino otimanje i vrištanje protumačio kao ljubavnu strast. Plod tog nesporazuma – nazovite ga silovanjem ili kako hoćete – ni na ultrazvuku ni u Božjem nacrtu ne razlikuje se od ostalih začetih života, pa ispada da ga je dopušteno ubiti samo zato što ga razmažena kurvica u crvenoj minici ne želi, ni zbog čega drugog. Ako smo, međutim, njoj dopustili abortus neželjenog zametka, zašto isto ne dopuštamo i ostalim kurvicama koje ne žele roditi?


Zašto ubojstvo ne dopuštamo svim ženama koje iz bilo kojeg pogrešnog razloga ne žele roditi, a dopuštamo, recimo, desetogodišnjoj žrtvi pedofila, ili kako se već zove čovjek nerazvijena osjećaja za procjenu starosti žene? Nije li preuzetno već i kad se desetogodišnja djevojčica tovari jednakim pravom na planiranje vlastitog života kao i zrela dvadesetogodišnja kurvica, a kamoli kad se to pravo i taj plan oduzimaju Stvoritelju svega živog?


Ako je Bog tako htio, ako On hoće i kad netko umre i kad se netko rodi, onda je sasvim sigurno imao svoje razloge i one večeri kad je kurvica u crvenoj minici ušla u kafić kraj kladionice, i kad je djevojčica na putu kući kroz park prošla baš kad i onaj čovjek što je minutu prije bio u slastičarnici preko puta – iste dakle planove kakve je imao sa svakim i bilo kojim drugim začetim životom. Zašto je Bog htio da život tako počne, mi ne znamo, ali ako su nam nedokučivi putovi Gospodnji i ako ih nama nije dano znati, kako nam je onda i tko to dao odlučiti umjesto Njega, i praviti iznimku tamo gdje je On ne pravi?


Božji je plan, uostalom, i kad se plod začne s teškom bolešću ili deformacijom, On dijeli šanse, a ne čovjek – kamoli žena – i nije, niti na njima smije biti da odlučuju umjesto Njega. Da je Bog htio drugačije, da je htio da se nerođeno dijete ne rodi, uredio bi to kao nesretni slučaj, spontani pobačaj, kao što to uostalom svakodnevno radi sa rođenima.


Što je, uostalom, neizlječiva bolest ili teška deformacija? Hoće li vjernica smjeti pobaciti, hoće li joj vjernici moći to dopustiti i kad se jednog dana na testovima enzima krvne plazme bude moglo vidjeti hoće li dijete biti homoseksualac, ili lezbijka, ili ateist, ili feministica? Ako će pak porođaj ugroziti život majke, ili čak sasvim izvjesno prouzročiti njenu smrt, pa ćemo zbog toga dopustiti pobačaj – tko nam daje pravo između dva života izabrati majčin, ako je Bog htio obrnuto?


Milijun upitnika, kako vidite, poput roja mušica zuji oko glave takozvanog milosrdnog vjernika. Takozvani milosrdni vjernik, naime – za razliku od pravog – sumnja u Boga. Sumnja u njegov plan s curom u crvenoj minici i onom djevojčicom iz parka, sumnja u njegov plan s plodom začetim bez udova, i majkom osuđenom na smrt pri porođaju. A čovjek koji sumnja u Božji plan nije vjernik. Svakako se on može zvati i prezivati, može biti i ministar i biskup i sâm papa, ali vjernikom se zvati i vjernikom biti ne može.


Milijun pitanja, kako vidite, poput roja mušica zuji oko glave takozvanog milosrdnog vjernika, dok oko glave pravog vjernika nema nijedne. Pravi vjernik nema sumnji i potpitanja, za njega je sve na svijetu i u čovjeku od Boga, od Boga je i život i smrt, sve je volja Njegova, kako na nebu tako i na zemlji, od Njega volje Njegove je i svaki život začet u ženskoj utrobi, i svaki je taj život – slava Ocu, gdje čuo i ne čuo – od prvoga trenutka kad se spermatozoid mužjaka vođen Njegovom nevidljivom rukom zabije u jajnu stanicu ženke, pa nije na čovjeku, a kamoli na ženi, da taj život prekida, jer to je izravna intervencija u Božji plan i naum, ili – ako je takozvanim milosrdnim vjernicima tako lakše – ubojstvo. Bez iznimke.


Ako pak vjernik sumnja u Boga zato što je skovao plan s desetogodišnjom djevojčicom i starim pedofilom iz parka, pa dopušta intervenirati u takav nedokučiv put Gospodnji, zašto ne sumnja, recimo, i u Njegov nedokučiv plan s onom nezaposlenom nesretnicom bez zuba i njenim mužem alkoholičarom?


Kao što žena ne može biti malo trudna – da se poslužimo prikladnom prenatalnom prispodobom – već je ili trudna ili nije, tako ne može ni malo pobaciti. Pobačaj ne može ponekad biti ubojstvo, a ponekad milosrđe: ili je ubojstvo ili nije. I sve dok se biskupi, župnici, novinski propovjednici i katolički vigilanti još uvijek više boje žena nego Boga Svemogućeg, pa im dopuštaju abortus samo zato što su malo silovane ili suočene sa smrću, sve dakle dok ne skupe ta zakržljala, sasušena katolička muda i hrabro ne zatraže potpunu i bezuvjetnu zabranu pobačaja, znamo da nemamo posla s pravim vjernicima, već s dvoličnim nevjernicima gorim od ateista.


Jednolični ateisti, jebiga, barem nemaju sumnji oko Boga.


(TIP/tekst peuzet sa portala N1/Autor: Boris Dežulović/Foto: N1)

11.10.2016.

Večeras Zemaljski Muzej 20:00

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=lS-af9Q-zvQ

 

Naprosto divna situacija, vratim se nakon skoro dvije sedmice odsustva i vidim oko desetak poruka blogera vezano za trenutne trolove na blogeru. Svi mene pitaju da li znam ko su oni i odakle dolaze. Jako sam se dugo vremena susretao sa lokalnim maskotama kojima je dosadno pa dolaze na bloger da bi liječili svoje komplekse. Posebno su sada popularni ovi vjerski ratnici.

 

Šta uopšte očekivati od blogera u današnjem stadiju u kakvom jeste? Ljudi sve manje pišu i sve manje čitaju. Oni koji se odluče trpe ponižavanje od okoline. Jako brzo ulete i objave pravo ime, prezime i porijeklo, što se onda kasnije okrene protiv njih. Nažalost se okrene protiv njih. Nažalost danas u svijetu ne samo na blogeru moramo anonimno izraziti svoje pravo mišljenje jer će nam život postati nemoguć u okolini u kojoj se nalazimo. Razne osude, razna ugnjetavanja, izolacija, ponižavanja sve u korist liječenja kompleksa onih koji smatraju da su božja pravda na ovom svijetu.  

 

Dragi blogeri, zanemarite sve te trolove, zanemarite te ružne komentare, zanemarite da Vam neko remeti kulturu izražavanja. Ustrajte u tome jer ste Vi važniji od svih njih. Malo nas ima i moramo ustrajati ma koliko njih dođe i ma koliko njih pokuša da uvede nemir u naš mali bloger.

 

Izađimo večeras na ulice Sarajeva, ispred Zemaljskog Muzeja u 20:00. Pružimo podršku nepravdi na ulicima Sarajeva. Dva mlada života su nestala zbog trola koji je već odavno trebao da bude u zatvoru.

23.09.2016.

Amin

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=Vh5j7zDpy-4

 

Danas mi je počeo dan sa osmjehom. Jutros u teretani je bila zdrava prepucava dotične gospode. Sve starija generacija, nekih 50 – 60 godina. Jedan je spomenuo riječ „sučim“. Kao sučim si to uradio. Na šta je ovaj drugi poludio.

 

Sučim? Jel fakat Sučim? Oj Alija nebo ti jebem, šta si nam ovo doveo Alija

 

Na šta će ovaj drugi znaš li ti da sam ja fakultet završio.

 

Poserem ti se na fakultet. Da ti Alije nije bilo još bi ti kuhar u vojsci bio.

 

Ih da Alije nije bilo ja bih sada imao platu od 3000 eura i radio kao major u Zagrebu.

 

Bi ti kurac moj radio za 3000 eura, „sučim“ bi ti pomagao dok kuckaš kamenje na otoku. Oj Alija majku ti jebem. Idi ljubi sliku Karadžića jer vam je dozvolio da ŠljEgnete u grad. Svi ste vi isti, bili pacovi prije rata, a sada se busate da ste građani.

 

Mislim, ruku na srce, čovjek je apsolutno u pravu. Većina stanovnika koja je bila intelektualno nadmoćna je uočila gdje ovo sve vodi i zašto se dešava, zato nam je najbolja generacija otišla iz države i ostavila ljudima sa dva zuba u glavi da upravljaju i vode preostali narod. Sa druge strane ti su idioti i odbranili državu pa po nekom nepisanom pravilu imaju pravo da vode istu. Naravno nećemo spomenuti kako vode državu, oni su ipak heroji. Ako me nije dokrajčila JNA, završit će me Allahovi ratnici. Polažem nadu u EU koja će nas valjda pustiti i ograničiti ove „šerijat“ zakone u pripremi, a ako ne uspiju "Canada here i come".

 

Lijep vikend Vam želim, da se lijepo provedete i odmorite, a ja vam bježim sa kolegicom na planinu, poslovno…

22.09.2016.

Drvo

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=GCxDZaWRAvo

 

Možda malo teža tema, ali većina nas je taj dio u svom životu prošla. Većina blogera se zatekla u istim mislima i potezima koje vode prema kraju. Servis blogera je mene spasio, možda ne samo mene nego još njih za koje nikada neću saznati. Par blogera je uspjelo da skrati svoj život samoubistvom. Za njih nije bilo suze, pružene ruke ili trenutka suosjećanja. Kada su htjeli pažnju nisu je dobili i povukli su se u sebe, glumeći kako je sve uredu i kako su se vratili na pravi put. Njihova percepcija života se našla u ćorsokaku, zatvoru.

 

Depresija se može izliječiti. 90% pacijenata uspješno izlijeći depresiju. Depresija je bolest, ma koliko neki od Vas to ne mogu da shvate jer nisu dovoljno educirani. Uz depresiju se javljaju razne vrste anksioznosti i strah, strah od svega. Problem je što mentalne bolesti nemaju brzu dijagnozu. Nije kao kada te boli stomak/glava pa popiješ tabletu i riješiš se problema. Nekada prođe jako dugo vremena dok shvatimo da smo zaista bolesni i potražimo pomoć doktora.

 

Većina depresivnih ljudi ima jako puno prijatelja ali ne govori o svojim poteškoćama, šuti i svakim danom se sve više i više uvlači u rupu iz koje je teško izaći. Nažalost, jedan sam od njih. Moja depresija se pojavila malo prije dijagnoze MSa. Da pojednostavim, depresija je rezultat mijenjanja hemije zbog bolesti u mojoj glavi. Živio sam potpuno drugačiji život i vidio svijet sa druge strane. U jednom trenutku sam zavolio takvo stanje raspoloženja. Uživao u samosažaljenju i mislima o samoubistvu. Sada, nakon dugo vremena i poslije svega toga sam uspio, ali će ta psihička situacija i dalje biti dio mene. Barem jednom mjesečno, ma koliko sam uspješan, nađu me misli od kojih se stidim i koje bi moj život mogle jako brzo završiti.

 

Zašto ovo pišem? Zato što znam da Vas ima još gorih, znam da ste tu, znam da podsvjesno tražite tu ruku koja će Vas potapšati po leđima i reći da je sve uredu. Tu sam za Vas, spreman da Vam pomognem i dam savjet. Lakše je kada imate nekog pored sebe što je isto preživio. Nikada Vas neću osuđivati, a sigurno ću Vas u cijelosti saslušati. Čuvam tajne jako puno blogera i do sada, ponosno mogu reći, pomogao sam mnogo. Većina je sad započela novi život, dalje od bloga, ali mi pošalju poruku tu i tamo kada im život opet krene naopako.
21.09.2016.

Ljubav

Za početak https://www.youtube.com/watch?v=eFTLKWw542g

 

Danas mnogo bolji dan, mnogo bolja nafaka i jači živci. Htio sam o dosta stvari da pišem ali je to sve nekako izlapilo dok sam našao vremena da pišem. Možda je ovo trenutak gdje trebam skratiti priču u vezi konobarice. Nije se ništa dogodilo, sve je završilo na tome da nema vremena da se viđa u noćnim satima jer mora da radi. Međutim ja se nisam zadovoljio takvim stanjem i došao sam do podatka da ima dijete i da živi sa starim roditeljima. Jedino šta radi je da izdržava sebe, roditelje i pazi svog sina od 3 godine. Otac tog djeteta je nestao kada je saznao da je trudna. Navodno je otišao u Tursku da radi. Nisam njoj rekao da sam to sve saznao, samo je nisam više dosađivao da izlazimo. Prestao sam da zivkam, a kako vidim i ona mene. Veza se jako brzo ugasila. Tako da ću pretpostaviti da je izgubila želju za mene poslije dva sastanka. Možda su je obaveze sahranile, ko će znati. Bilo kako bilo, sve najbolje joj želim.

 

Vidim huškaju se ratovi, diže se panika, a ja samo u glavi kontam, ako se ispali prvi metak ja ću se takvom brzinom odavde ispaliti da metak neće ni stići do svog cilja. Ako me sjećanje ne vara i prošli su izbori isti bili. Nisam bošnjak, ni srbin, ni hrvat, ja sam Bosanac i Hercegovac. Čim on meni počne pričati o prošlom ratu ja njega automatski prestajem slušati. Ne zanima me prošlost stara 20 godina, zanima me budućnost i jebe mi se iz kojeg si nacionalnog sela. Ako hoćeš rat, onda svoju djecu šalji na prvu liniju i pusti normalan narod da živi. Nažalost ta njihova retorika pali kod naših idiota koji su ograničeni ko balkon pa će opet glasati za iste ili za one koji su darovali „lunch pakete“. Ove godine glasam za Našu stranku, jedini su prezentirali plan i program, kao i šta su prošlih godina završili. Jedini su na sve načine u prošlim godinama izašli u susret nacionalistima. Obavještavali su nas šta i kako su radili. Veliki su liberali i ja ću da žrtvujem svoj beznačajni ateistički glas za ono malo ljudi što je ostalo pri pameti.

 

Ne mogu još da shvatim kako se ljudi nisu zasitili, ali onda saznam da 1,7 miliona (skoro 50% stanovništva) ljudi bez srednje škole, a 740.000 bez osnovne i dobijem odgovor zašto se glasa za iste. Tu imamo i odgovor zašto se kod nas broj vjernika povećava i zašto je sve više i više bogomolja.

 

Pametnom dosta.


Noviji postovi | Stariji postovi