Grad

Evo nekako sabahile se ustadoh, jos trljam oci, palim picek i gledam kako se ikone stvaraju…

Haj reko da napisem nesto fino…

Sta je sa nasim dragim gradom Sarajevom? Nekako kao da se gubi ona aura koja je nekad osvjetljavala ovaj grad. Ljudi kao da se mjenjaju na zapadni nacin na zapadni zivot (ili MTV).
Ljudi kao da ne znaju sta rade, li rade podsvjesno.

Ipak, grad kao grad nije izgubio svoj znacaj, jos je ona ljubav, kada sam na dugom putu, pa se vracam kuci, pa me magla ili zarko sunce obasja kada ulazim u Sarajevo. Pa me nekako stegne oko srca, a dusa hoce da poleti. Imam osjecaj da ovdje pripadam, da je ovo moja jedina sreca i jedini trenutak koji ostaje u srcu i dusi zabiljezen.

Mnogi ljudi ne osjecaju tako, trazi se sansa da se bjezi, da se ide odavde, ali od rodnog kraja se pobjeci ne moze 🙂

Sarajevsko drustov, se pocelo djeliti na vise grupacija, nekako je sve bilo prije ujedinjeno, svi u sastavu, svi za jednog, jedan za sve. A danas ? Ima vise grupa neko sto ce ikada biti…

Ali odoh sada jesti…. pa cu nastaviti poslje, dok progledam kako treba…

silents
Tu sam da pomognem sam sebi

Komentariši